Godišnjica stradanja srpskih boraca

„Vremena su teška, a za mog sina, invalida od 38 godina, još teža. On sve ovo ne može da preživi. Prošla je 21 godina, a nemam ništa i ništa nisam dobila. Živim jako teško, ruke su mi u ranama. Radim za vreću brašna, a lijek za sina košta 500 KM mjesečno. Ja za to moram zaraditi i nikome se ne žalim“, ističe Nevenka Čančar, supruga poginulog borca.

„Kako vrijeme prolazi sve je teže. Za ovaj zločin još niko nije odgovarao i ko zna da li će ikad odgovarati, ali se nadam da će ljudi koji su počinili zločin makar odgovarati pred Bogom“, kaže Zorica Knežević, kćerka poginulog borca.

Prioritet Boračke organizacje je da zaposli djecu poginulih boraca koji su život dali za stvaranje Republike Srpske.

„Već je 20 godina prošlo. Majke i očevi stradalih sinova su poumirali i dali kosti za temelje Republike Srpske, ali hajde da se odužimo njihovoj djeci. U opštini Istočna Ilidža ima 70 djece poginulih boraca koja nisu zaposlena. Država mora da riješi problem i ta djeca moraju da budu prioritet“, poručuje Goran Šehovac, predsjednik Opštinske boračke organizacije “Ilidžanski borac”.

Na mjestu stradanja još nije postavljeno spomen-obilježje sa imenima poginulih, a Boračka organizacija ima u planu da to učini do sljedeće godišnjice obilježavanja stradanja u Čakli.

(BN TV)