Jusufspahić: Tito je umro kao musliman!

Intervju sa poglavarem islamske zajednice, koji više nije među živima, emitovan je u emisiji "Govori da bih te video“, u srijedu 25. maja ove godine, od 17 časova, na Drugom programu Radio Beograda.

Jusufspahić je izjavio da je za Titovo navodno prihvatanje islama saznao poslije njegove smrti. "Kada je umro Tito, zajedno smo išli ja i ambasador Alžira Abdul Hamid Adžali da se upišemo u knjigu žalosti. Taman kad smo došli tamo, ugledao me je Berislav Badurina, valjda se tako zvao, njegov šef kabineta ili lični sekretar".

Ako je vjerovati muftiji, između Titovog sekretara, koji mu je prišao da ga pozdravi i njega vođen je ovaj razgovor.

"Čestitam vam".

"Šta mi čestitaš, pobogu brate? Čovjek je umro, šta mi čestitaš?"

"Umro je u vašoj vjeri!"

"Šta", zaprepastio sam se ja."

"U vašoj vjeri. Umro je čitajući Kuran. Kuran je treći put čitao..."

Jusufspahić je pitao šta da radi sa tim saznanjem.

"Da znate to, i ništa više", odgovorio mu je Badurina.

Badurina je potom na francuskom jeziku o istoj temi razgovarao i sa ambasadorom Adžalijem.
Nakon što su se muftija i ambasador upisali u knjigu žalosti. Badurina im je, po svjedočenju Jusufspahića, rekao:

"Vidjećete kad bude sahranjen. Biće (na nadgrobnom spomeniku) samo ime i prezime, godina rođenja i godina smrti, jer tako se muslimani sahranjuju".

Muftija tvrdi da mu je Badurina otkrio i da je posljednjih dana Titovog života, na stolu pored njegove bolesničke postelje u Kliničko bolničkom centru u Ljubljani, stajala samo jedna knjiga – prevod Kurana.

U razgovoru sa novinarom Radio Beograda Jusufspahić se sjetio i da je pet godina poslije Titove smrti boravio u Kairu, da od predsjednika Egipta Hosnija Mubaraka primi zlatni orden za rad na afirmaciji islama. Igrom slučaja, tamo se ponovo sreo i sa Abdul Adžalijem, koji je u to vrijeme bio ambasador Alžira u Egiptu.

Tema kairskog razgovora su bili Jugoslavija i Tito. Muftija je od alžirskog diplomate tražio da pred Mubarakom ponovi šta je čuo od Titovog sekretara. I ambasador je izjavio da mu je Badurina rekao da je Tito umro kao musliman.

Jusufspahić ga je upitao šta je uradio sa tom informacijom. Abdul Adžali mu je odgovorio da je o svemu obavijestio ministarstvo spoljnih poslova Alžira.

Beogradski muftija je reporteru Radio Beograda izjavio da je Tita upoznao u Egiptu.

"Ja sam se više puta sreo sa Titom. Sreo sam se sa njim i kao student u Kairu. Bio sam student islamsko-teološkog univerziteta. To je najstariji univerzitet na svijetu. Al Azhar se zove. Bio sam tamo profesor u jugoslovenskoj dopunskoj školi kada smo se prvi put sreli. Tito je došao u naš klub, Klub Jugoslovena, i pitao: 'Ko od vas, djeco, govori arapski?'. Bio sam jedini koji je u to vrijeme od omladine govorio arapski. Onda je Tito rekao: 'Učite djeco arapski, jer arapski je jezik budućnosti'.

Kada je, u decembru 1967. godine, došao u Jugoslaviju i postao beogradski muftija njegovi susreti sa Brozom postali su relativno čestii, a poznanstvo se pretvorilo u prijateljstvo.

"Čim sam došao, upoznao sam se sa svim arapskim ambasadorima u Beogradu i svima je bilo drago što sam ja došao kao glavni imam, odnosno muftija u Beograd. I oni su me pozivali na iftare. Mi smo se okupljali, tako da je Tito vjerovatno saznao od obavještajne službe da se među diplomatama nalazi jedan sa čalmom koji je stalno tu, i tako dalje, i koga drugi ambasadori zovu, i koji govori arapski, i kome je žena Arapakinja, a on je Jugosloven i tako dalje. I Tito je tražio da se vidimo".

Kako je rekao, veliki prijatelji postali su tokom 1968. godine. Prvo je za vrijeme studentskih demonstracija muftija pozvao studente da se povuku, "da pođu u biblioteke i budu u učionici", a prema njemu, mnogi su ga studenti muslimani poslušali, zbog čega je sutradan dobio poziv da dođe kod predsjednika.

"Tito je htio da mi zahvali na mudrom držanju. Petar Stambolić je tada predložio Titu da meni daju nekakav orden. Ja kažem: 'Gospodine predsjedniče, ako vi mene odlikujete, ja više ne mogu govoriti. Svi će reći da ja govorim za orden. Nemojte tako, ako treba orden, onda ga dajte mojoj vjeri', rekao je muftija.

Zatim je dobio poziv na svečani prijem povodom 29. novembra, Dana republike. Predstavnike vjerskih zajednica predvodio je Njegova svetost patrijarh German.

"Mene je iznenadilo to kada sam vidio da je patrijarh German kleknuo na koljeno i poljubio Titu ruku i čestitao mu praznik. Isto je to učinio nadbiskup Bukatko. Ja nisam ni kleknuo, ni poljubio ruku, nego sam se pozdravio i čestitao praznik predsjedniku. Prišao mi je Hakija Pozderac, tadašnji ministar finansija valjda, i rekao: 'Valja malo temenat, efendija'.

A ja mu samo rekoh: "Alahu, Bogu jednom".

Tito je tada namjeravao da održi zdravicu za nacionalni praznik, ali je vidio da predstavnici vjerskih zajednica nemaju čašu u rukama i krenuo je da im dodaje. Muftija je vidio da je i njemu namjenjena čaša, pokušao je da je eskivira tako što je rekao proti Smiljaniću koji je bio iza njega:

"Oče proto, ovo je za vas".

"Doajen diplomatskog kora Sami Sakar, irački ambasador tada, vidim podiže ruke i meni čestita na ovoj mojoj muci. A ja se preznojih sav, nisam smio da uzmem čašu, nije po vjerskim propisima... Svi su tada mislili da sam završio svoju karijeru na velikim prijemima, da sam na početku samom završio karijeru sa Titom. Sjeli smo poslije u crnogorski salon, a poslije pola sata pojavio se Tito sa Jovankom, Mikom Špiljkom i Vladimirom Popovićem, i odmah mi reče: 'Mladi efendija, odbi ti čašu i predsedniku države!', sjećao se muftija.

Muftija je tada stao u svoju odbranu, da takvo zlo Titu nije mogao da učini, da iz njegove ruke primi nešto što Bog zabranjuje. Kako je rekao, njemu niko ne bi zamjerio pošto je mlad službenik, ali bi možda rekli:

"Vidi, Tita, zulumćara, tjera hodžu da javno gazi veru".

A Tito je na to, navodno, odgovorio:

"E, pa takvi su muslimani. Najčistiji, najprivrženiji, najodaniji, najpošteniji, nikada probleme nismo imali sa muslimanima."

Muftija Jusufspahić je u narednih dvadesetak godina postao čovjek kome se Tito obraćao za savjete u vezi za arapskim svijetom i pitanja jugoslovenskih muslimana. I nikada se, navodno, nije dogodilo da se vide, a da ne razgovaraju o pitanjima islamskog vjerovanja.

"Pitao me je kako mi zamišljamo Boga. Kad sam mu objasnio, bio je iznenađen. Rekao je, pa to je vrlo blisko istorijskom materijalizmu. Ja sam mu rekao i da je ruski revolucionar Leljin svoju čuvenu parolu 'Učiti, učiti i samo učiti' preuzeo od Alaha, koji takođe kaže da čovjek stalno treba da čita i obrazuje se."

Muftija tvrdi da je pred predsednikom SKJ čak i klanjao.

"Kad bi o nečemu razgovarali, ja sam se trudio da sve što kažem potkrepim navodima iz Kurana. Nađem to i pročitam mu. Zanimalo ga je šta je u našim molitvama. Zbog toga sam klanjao pred njim na srpskom jeziku, da bi on znao šta govorimo, kako se molimo."

O Titu i njegovom identitetu postoje razne teorije zavjere. Od toga da je bio mason i austrijski Jevrejin, kojem je dodjeljen identitet Josipa Broza iz Kumrovca, preko toga da je taj identitet ustvari preuzeo ruski agent ili da je bio brat Vinstona Čerčila, do tvrdnje muftije Jusufspahića iznijete u ovom intervju da se vođa jugoslovenskih komunista pred smrt preobratio u muslimana.

Muftija Jusufspahić, inače rođen u Bugojnu, je bio ozbiljan čovek i ne izgleda logično da u potpunosti izmisli ovakvu priču, ali je moguće da se, lak na jeziku, kakav je bio, malo "zaigrao", pe eventualno Titovo interesovanje za Kuran nakitio tako da afirmiše islam. Tim prije što niko od Titovih najbližih saradnika, ljekara koji su ga liječili i pomoćnog medicinskog osoblja Kliničkog centra u Ljubljani nikada nije pomenuo Brozovo "druženje" sa Kuranom, a kamoli preobraćenje na islam.

Jusufspahić je umro, mrtav je i Berislav Badurina, ali još postoje mnogi svjedoci Titovih posljednjih mjeseci na liječenju u Ljubljani, uz čiju pomoć bi moglo da se utvrdi da li je u pitanju Jusufspahićeva, odnosno Badurinova izmišljotina, pogrešno tumačenje činjenice da je (ako je) Broz, možda iz čiste znatiželje čitao Kuran ili se, pod uticajem ko zna koga ili čega, ortodoksni komunista i uzdanica Kominterne uoči smrti "teleportovao" u islamskog vjernika.

Bilo bi zanimljivo čuti i kako na muftijino svojatanje Tita gledaju pristalice teorije da je pod maskom komuniste Josipa Broza živio i umro vjerni katolik i saradnik Svete stolice, po kojem je Vatikan "krstio" i jedan vjerski praznik – Dan Josipa radnika, koji "pada" 1.maja svake godine.

Izvor: Pressrs.ba