Poslednja kolumna Gavrila Antonića

Plate nekom plate sve što im treba, pa im čak i ostane, a nekome nedostane. I tako svakog mjeseca. Plate državnih funkcionera se neće smanjivati, ali će se zato povećavati naše zaduživanje. Rukovodioci institucija koje imenuje Narodna skupština RS mogu mirno da spavaju, jer im plate od približno pet hiljada maraka, ove godine neće biti smanjene. Hoće li moći sve to da pokrije onaj MMF-ov kreditić od milijardu koji će početi u fazama da stiže  već u narednom mjesecu? Uostalom, izborna je godina i kresanje ličnih primanja i nije baš popularna mjera. Investicije mogu na čekanje, daj da se zbrinu ljudi.
   
Protekle sedmice definitivno je potvrđeno da enrmno visoke plate državnih funkcionera ostaju iste. Istovremeno, objavljena je poražavajuća analiza po kojoj svim ostalim (bar onima koji imaju sreću da uopšte rade) plata traje desetak dana, a „ono malo na selu“ i neizbježni krediti spašavaju ih od gladi preostalih dvadesetak dana. Sa platom od 500 do 600 maraka, koliko je, po procjeni stručnjaka, realno prosječno primanje većine građana, porodica jedva može da preživi desetak dana. Ostale dane, narodski rečeno, „gledaj u nebo“.

Prema podacima Zavoda za statistiku, prosječna plata u Banjaluci prošle godine bila je 964 marke i veća je za osam maraka u odnosu na godinu ranije. Taj prosjek povećava broj zaposlenih u javnom sektoru, dok većina u privredi radi za manje od 500 maraka. Najmanje zarađuju zaposleni na crno (malo toga im je bijelo), i njihovi prihodi ne ulaze u prosjek. Prosjek podiže veliki broj zaposlenih u staklenom zdanju Vlade RS. Kada bi isključili deset hiljada ljudi koji su na budžetu i dobro plaćeni, prosječna plata u Banjaluci bi bila skoro duplo manja, između 500 i 600 maraka. Kad je tako u najvećem gradu, kako li je tek u manjim sredinama.
   
Predsjednica Administrativne komisije Narodne skupštine oštro je upozorila.  „Tražićemo od Skupštine da opomene Vladu da ispoštuje zaključak, jer pojedinci u tim institucijama zarađuju ogromne pare“, rekla je to je toliko žestoko i odlučno da smo odmah shvatili da od toga neme ništa.
   
Možemo se mi igrati riječima do mile volje i izvoditi  retoričke gimnastičke vježbe, stvarnost oko nas nas ostaće brutalna surova. Socijalne razlike počinju upravo od države koja ih produkuje i na tome, na neki čudan način, i opstaje. Kredite uzimamo i umjesto da stvaramo nove vrijednosti taj novac odlazi u potrošnju u kojoj traje takmičenje ko će uzeti više. Treba li reći, ili to i sami znamo, na ovaj način direktno krademo od naše djece.

Bezobrazno i podmuklo.

Izvor: Frontal.rs