Kako je Arkan trgovao s Tuđmanom?

Josip Manolić je u svojoj knjizi "Politika i domovina" otkrio da je Hrvatska od Željka Ražnatovića - Arkana kupila 12 šlepera oružja i da je Arkan Hrvatskoj za dva miliona maraka prodao kasetu sa snimcima masakra na “Ovčari”.

"Dokumenti koji govore o spomenutom video-zapisu također postoje; nadam se da nisu u međuvremenu uništeni, kao što postoje dokumenti koji pokazuju da Arkanovo uhićenje i suđenje u Zagrebu nije smatrano preprekom nastavku suradnje s tim čovjekom. Arkan će ostati u kontinuiranom kontaktu sa Zlatkom Bagarićem, sve do Bagarićeva ubojstva, ali i s Ferdinandom Jukićem, djelatnikom Službe za zaštitu ustavnog poretka, te s još nekim pojedincima, velikim hrvatskim gospodarstvenicima čija imena za sad ne bih spominjao", piše Manolić u knjizi.

Novinar Drago Hedl za “Telegram.hr” napisao je članak o čovjeku koji je za Tuđmana kupio snimak s “Ovčare”.

"Zlatko Bagarić, neokrunjeni kralj mafijaškog podzemlja, ubijen je prije 18 godina, u julu 1998, a kontroverzni Ferdinand Jukić, koga Manolić također navodi, umro je u Remetincu sredinom februara 2014, gdje je izdržavao kaznu zbog malverzacija u pretvorbi “Badela”. No, točno devet godina prije smrti, u februaru 2005, Ferdinand Jukić, bivši agent SZUP-a, potanko mi je ispričao da je za dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka u Briselu kupio tu kazetu", piše Hedl.



Uslov je, navodi, bio da o tome priča anonimno.

"Njegovu ispovijest o tome objavio sam u `Feral tribunu` 2005. Jukić mi je o postojanju kasete govorio još u avgustu 2003, no tada nije bio voljan spominjati detalje", beleži Hedl, dodajući da je u drugom navratu njegova priča bila potkrijepljena s nekoliko dokumenata i fotografija, koji su dodatno potvrđivali ono što je ispričao.

"Rekao sam Tuđmanu za postojanje te kazete i on je bio zainteresiran da dođemo u njen posjed", pričao je Hedlu Ferdinand Jukić, do koga je spomenuta informacija došla iz krugova bliskih Željku Ražnatoviću - Arkanu.

"Kad sam Tuđmanu rekao kolika je cijena, uputio me da se obratim Jozi Martinoviću, tadašnjem ministru financija i ubrzo sam tih dva milijuna maraka preuzeo u Palmotićevoj 24 u Zagrebu, u zgradi u kojoj su stanovali važniji pripadnici SZUP-a i osobe iz Tuđmanovog osiguranja."

Hedl dalje navodi tok operacije:

"Da na putu u Bruxelles, gdje je kazetu trebalo preuzeti, ne bi, zbog dva milijuna DEM u torbi, imao problema s hrvatskom graničnom policijom, Jukić je ishodio potvrdu koju mu je izdao tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova Jerko Vukas. Na potvrdi je stajalo da je Jukić 'djelatnik službe', da 'putuje po zadatku', te se od granične policije tražilo da se 'istome omogući nesmetan prelazak državne granice Republike Hrvatske'.

Primopredaja kazeta obavljena je 1. februara 1992. u Briselu. Dva dana prije toga onamo je uz Jukića otputovao još jedan operativac SZUP-a, čije ime Jukić nije spomenuo. Jukić mi je pokazao i krivotvorenu meksičku putovnicu, na ime Loyola Abogado, koju su mu izradili u Hrvatskoj i s kojom je ušao u Belgiju. Obojica operativaca SZPUP-a odsjela su u hotelu 'Copthorne Stephanie' u ulici Avenue Louise 93. Jukić je bio u sobi broj 509. U vrijeme kad smo razgovarali, još je čuvao taj hotelski račun i pokazao ga kao dokaz da je ondje uistinu bio.

Primopredaja kaseta zbila se restoranu 'Witch inn', čiji je vlasnik bio vukovarski Srbin, izvjesni Končić. Jukić i njegov kolega, operativac SZUP-a, u dogovoreno vrijeme došli su u restoran pomalo opskurna imena, čiju mi je sliku Jukić pokazao. Ondje ih je već čekao dvojac s kazetom. Jukić kaže da su izgledali vrlo nezgodno. Prvo pitanje bilo je imaju li novac. Kad su odgovorili potvrdno i zatražili da vide sadržaj kazeta, jedan od dvojice ljudi koji su dočekali SZUP-ov dvojac pozvao je neku mlađu ženu. Govorila je srpski, predstavila se kao suradnica agencije AP i donijela video kameru.

Srpski dvojac, pričao mi je Jukić, bi je vrlo nervozan, tražili su da se primopredaja obavi što prije. Inzistirali su da pogledaju samo prvih i zadnjih pet minuta snimke i isto toliko u sredini.

Ono što su vidjeli na displeju video-kamere nije ostavljalo nikakve dvojbe. Uistinu, radilo se o jezivom dokumentu, snimci masakra na `Ovčari`. Dva Srbina koja su dočekala Jukića i njegovog kolegu, operativca SZUP-a, pažljivo su umotali kazetu u foliju i zalijepili je. Rekli su da je ne odmotavaju, jer će onaj, kome kazetu trebaju predati, točno znati kako je bila umotana.

Dvojica hrvatskih obavještajaca koja su se u Bruxelles uputila da bi preuzela kazetu sa snimcima `Ovčare`, ondje su se, međutim, upetljala u ozbiljan incident s Markom Goldingom, tadašnjim mirovnim posrednikom za područje bivše Jugoslavije, za koga su hrvatske tajne službe imale saznanja da prima značajne finansijske doznake iz jedne kiparske banke, povezane s bankama u Srbiji, kao nagradu za favoriziranje srpske strane u mirovnim pregovorima koji su se tada vodili. Incident je bio vrlo ozbiljan, pa je hitno trebalo napustiti Brisel. Iz Belgije Jukić je otputovao s drugom krivotvorenom putovnicom, na ime Ferdo Hochbaum, koju su mu izradili u MUP-u u Zagrebu."

Prema Hedlovim navodima, iste večeri kad se vratio u Zagreb Ferdinand Jukić je kasetu odnio Tuđmanu.

Inače, Josip Manolić, čovjek koji je aktuelizovao tu priču u svojoj knjizi je za beogradski list "Nedeljnik" rekao da je to bila "prljava igra sa Arkanom".

"Priroda poslovanja bila je dvojaka - interes stare službe SDS i interes kriminalnih skupina koje su s Arkanom surađivale u Frankfurtu. Da, to je bila prljava igra sa Arkanom. U jednom momentu u tom međusobnom špijuniranju dolazi do situacija kada treba nekome nešto dati. To je trgovina i on je trgovao...", rekao je Manolić.

(Telegram.hr)