Zaboravljene izbjeglice ostale i bez struje

Tri porodice iz Sanskog Mosta koje su zajedno sa 80-ak drugih krajem 1995. godine našle spas u oronulim barakama građevinskog preduzeća «20. oktobar» u Trapistima i dalje sastavljaju «kraj s krajem» dok nadležne institucije od njih okreću glavu.

Tokom poplava 2014. godine i njihove skromne barake pretrpele su veliku štetu i ostali su gotovo bez ičega, a situacija poslije dvije godine je gotovo nepromijenjena.

Istina, baraka u kojoj žive je sanirana poslije poplava donacijom jedne poljske humanitarne organizacije, ali porodice Savanović, Trninić i Čamber i dalje tekuću vodu imaju samo u zajedničkom kupatilu. Oni koji ih posjete na prvi pogled pomislili bi da sudoper u kuhinji ima funkciju, međutim, vode nema, a od prije nekoliko mjeseci ni struje.

Preduzeće "Elektrokrajina" isključilo je struju u baraci zbog nagomilanog duga, nakon čega su oni nekoliko puta pokušavali da riješe ovaj problem, ali bez uspjeha.



"Obraćali smo se dva puta 'Elektrokrajini' i tražili da nam postavi tri kontrolna sata kako bi svako od nas plaćao struju što potroši međutim oni su to odbili".

Ukupan dug u barakama preduzeća "20. oktobar" bio je više od 300.000 KM, navodi ona i dodaje da je većina otpisana, ali ne i kompletan dug.

"Kažu nam uplatite 10.000 KM struje i uključićemo. A šta i da platimo, kada će opet ostati jedan sat? Mi smo tražili da svaka porodica ima svoje brojilo što su nam ljudi iz 'Elektrokrajine' i obećali poslije poplava prije dvije godine. Dolazili su ovdje, pregledali objekat i obećali da će razdvojiti instalacije i postaviti tri brojila. Od tog obećanja sada nema ništa", priča Milena Trninić.

Ove tri porodice sada se bez električne energije snalaze kako znaju i umiju.

"Imaš kupatilo, ali nemaš tople vode, pa grijemo u šerpi da možemo da se okupamo. Sjediš pod svijećom uveče ili uključiš sijalicu na akumulator. Moraš da napraviš ili kupiš nešto što ćeš odmah pojesti jer nemaš nranu gdje da ostaviš, odmah se pokvari".



Najveći problem, je kako kažu, u tome što niko ne želi da prizna njihov status.

"Traže nam da dostavimo rješenje da smo vlasnici objekta ili rješenje o korištenju, a kada odemo u Gradsku upravu kažu da ne možemo to da dobijemo, isto je i u Ministarstvu. Oni nas vraćaju na Elektrokrajinu, a oni na Gradsku upravu. Tražili smo u julu i da nas primi gradonačelnik Gavranović, najavili smo se, rekli su da će nas pozvati, ali niko nas nije zvao", kaže Trininićeva.

Njena komšinica Mileva Savanović ističe da svi okreću glavu od njihovih problema.

"Kako je Grad dozvolio da se poslije poplava izvode radovi i sanira baraka, ako nije nadležan? Kako možemo da izvadimo ličnu kartu na ovu adresu, a kada nam treba potvrda da živimo ovdje ne možemo da ju dobijemo?" pita ona.

Od obećanja Vlade RS da će biti stambeno zbrinuti, što je u razgovoru za naš portal prije dvije godine potvrdio i pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljena lica RS Drago Vuleta, još nema ništa.

Vuleta je tada najavio da će tokom 2015. početi izgradnja stanova za izbjeglice, među kojima će sigurno biti i tri porodice iz Trapista.

“Za njih znamo i oni su u prioritetu, podnijeli su zahtjev za stambeno zbrinjavanje kroz regionalni stambeni program. Gradnja 48 stanova u Kuljanima bi krenula najvjerovatnije iduće godine. Kroz taj program rješavaće se pitanje tih porodica u Trapistima jer tu je po prvi put mogućnost integracije u RS, a oni žele ostati u sadašnjem mjestu boravka, oni su u tom programu i nadamo se da će to biti riješeno", rekao nam je tada Vuleta.

Nažalost, sve je ostalo na planovima i obećanjima nadležnih.

“Nekoliko puta. G. Vuleta je na TV-u rekao da će se to graditi i da smo mi u prioritetu, međutim, ništa se nije desilo. Treba da se gradi 48 stanova u Kuljanima, a koliko smo čuli, ima 660 prijavljenih porodica. Svaki put kada pitamo šta je s tim kažu nam ‘vi ste u prioritetu’. A mi i dalje čekamo”, kaže nam Savanovićeva na kraju razgovora.

(mondo.ba)