Istina o posljednjem narodnom heroju

"Moj otac rođen je 1957. godine, u Kozarskoj Dubici. Imao je dvije sestre. U tom mjestu je završio osnovnu školu, a od trećeg razreda gimnazije bio je vojni stipendista, U aktivnu vojnu službu Milan Tepić stupio je 1980. godine, Prvo mjesto službovanja bila mu je Slavonska Požega, gdje su on i njegova supruga Dragica dobili ćerku Tanju", rekao je za "Politiku" Aleksandar Tepić i nastavio:

"Tokom 1991. godine nižu se oružani incidenti u Hrvatskoj i Milan odlučuje da djecu i ženu skloni u Kozarsku Dubicu, U ljeto 1991. godine situacija je eskalirala, pa se sa suprugom mogao čuti samo telefonom, slobodnog kretanja za pripadnike JNA više nije bilo, kasarne u Hrvatskoj su blokirane i opkoljene. Bio sam u prilici da razgovaram sa onima koji su sa mojim ocem bili u skladištu, sa nekima tek nedavno".

U septembru 1991. godine Jugoslavija se u krvi raspada po nacionalnim šavovima, pa tako i njena vojska. Vojnici iz brigade u Bjelovaru dezertiraju, a u skladištu Bedenik ostaje iz svega desetak, sa sve trojicom starješina. Milan Tepić naređuje da se prilazi skladištu ponovo miniraju, sumnjajući da njegov prethodnik na toj dužnosti nije to dobro uradio.

Pripadnici zbora Narodne garde nadiru, vojnici JNA se pod borbom povlače u posljednji zaklon, o kojem su ranije razgovarali. Kada je postalo jasno da se skladište više ne može odbraniti, kao i da su njegovi vojnici u bezbjednom prostoru, Tepić aktivira detonator. Nad okolinom Bjelovara odjeknula je strašna eksplozija.

Hrvatski mediji izvještavali su da se pečurka nad Bedenikom, oblak dima, mogla vidjeti iz Mađarske.

"Mislim da se moj otac odlučio na taj čin jer mu je porodica bila na sigurnom, i jer je vjerovao u državu i vojsku da će nas zbrinuti. Tako je i bilo, stambeno smo obezbjeđeni, a ja sam završio Vojnu akademiju. Nikada nismo tražili nikakve privilegije, u odnosu na porodice drugih stradalih", dodao je sin narodnog heroja.

Na groblju u rodnom mjestu majora Tepića nalazi se nadgrobni spomenik sa njegovom slikom i podacima. Ali, njegovi posmrtni ostaci zvanično još nisu potvrđeni, a nezvanično su sahranjeni u neobilježenom grobu na jednom zagrebačkom groblju. 

Njegovo ime nose ulice u mnogim gradovima Srbije i Republike Srpske, kasarna u Jakovu kod Beograda, a spomen-ploča njemu u čast nalazi se i u jednoj od zgrada Generalštaba Vojske Srbije u Topčideru.

Izvor: Politika