Milojević: Kriza, a "krize nema"

Naravno sve zavisi od toga šta ko misli pod krizom Kako je zamišlja i kako misli da izgleda, kakva će biti kada se pojavi.

Na Zapadu kada akcije padnu za samo nekoliko procenata što zaprijeti i malobrojnom otpuštanju radnika i padu standarda sve zvoni na uzbunu i svi su na nogama. Proglašava se krizno stanje i vlede uglavnom ne uspijevaju da prežive.

Na drugoj strani svijeta , posebno u krugu najnerazvijenijih, narod masovno umire od gladi zbog siromaštva i nema krize:Narod nije u stanju da se suprotstavi, da smijeni vlast i nema krize.

Kriza se ne mjeri stepenom siromaštva. Njena mjera je u spremnosti i mogućnostima naroda da se usprotivi vlastitom propadanju. Ukoliko tog protivljenja nema , nema ni krize. Bez obzira na dubinu propadanja.

Zašto na Zapadu i malo naginjanje na gore pokrene toliku energiju protivljenja, dok na drugom kraju svijeta narodi podnose toliko siromaštvo a protivljenja nema. Vlade su stabilne i nema krize.

Tako smo stigli u središte problema savremenog svijeta gdje smo i mi.

Riječ je o domaćem kolonijalizmu kao savršenstvu kolonijalnog zarobljavanja. Gdje se na osnovi domaće izdajničke vlasti širi i održava siromaštvo. Učvršćuje kolonijalizam. Zahvatajući čak i područje evropskog kontinenta gdje je to ranije bilo nezamislivo.Nekada smo na kolonijalizam gledali iz daleka a sada je posredstvom Evropske Unije i domaće izdajničke vlasti on stigao i na naše prostore.

Prisustvo vojne sile činilo je kolonijalizam veoma skupim i mogao je da se održi samo na uskim područjima najizdašnijih prirodnih bogatstava ( dijamanti, zlato, nafta i sl).Od kada je pronađen metod kupovine domaćih vlada putem podmićivanja cijena kolonijalizma je naglom padu.Spoljni kolonijalizam se pretvara u unutrašnji čija cijena je neuporedivo niža što pogoduje njegovom širenju.To je i najokrutniji način vladanja pa nema ni kriznih stanja, bez obzira kakvo teško stanje vladalo.

Da bi se ostvario,dovoljno je umiješati se u izborni proces i dovesti poželjne na vlast. Nakon toga dopremiti im dovoljno novca putem zaduživanja kako bi se održavali u vlasti dok uništavaju domaću privredu i narod.Na kraju koncesiono pokupovati prirodna bogatstva iz kojih sredstava će se bogato finansirati najuži krug političke elite koja će ,zbog toga, najuspješnije držati vlastiti narod u siromaštvu i pokornosti.Okrutnije od bilo kojeg stranog kolonizatora.

Da bi se održao u životu narod se povlači u sela i naturalnu poljoprivredu isključujući se , u svom krajnjem siromaštvu , iz bilo kakve politike.U suženom izbornom krugu vlast stvara dovoljno zavisnih (vojska, policija, školstvo, administracija javna preduzaća) koji joj uvijek donose izbornu pobjedu.Sa rastom siromaštva i pobjeda je izvjesnija što je od presudne važnosti za ovaj način vladanja.

Kriza napreduje a nema krize.Nema snaga koje bi je objavile , koje bi se suprotstavile vlasti.

Stranci zaposjedaju cjelokupan prostor i nemilice eksploatišu prirodna bogatstva i ljude.

Kao da je sve ovo govor u sadašnjem vremenu , koji se odnosi na našu vlast , na naš marod i ovaj prostor.Sa dodatnom poraznom činjenicom.

U svojoj nemoći da se oslobode domaće izdajničke vlasti mnogi siromašni narodi bježe u sela i poljoprivredu kao mjesta svog spašavanja.Kod nas je drugačije. Naš naarod, posebno mladi, bježe u inostranstvo što u sebi nosi mnogo pogubniju posledicu.

Politički pokoren narod nema mogućnosti suprotstavljanja i zbog toga nema krize.Nezavisno od dubine propadanja, čemu i mi tako pouzdano svjedočimo.

Što se tiče političkog pokoravanja naroda, kod nas je dostignut nivo na kojem bi mogao da pozavidi i najokrutniji diktator. Naš despot je na osonovi uništavanja privrede i naroda stvorio dovoljan broj privilegovanih, sebi odanih i od njega zavisnih koji mu garantuju sigurnu izbornu pobjedu. I u najgorim socijalnim i ekonomskim okolnostima.Da nije tako zar bi čekali da ovoliko propadnemo a i sada nemamo mogućnosti da se odbranimo.Nema krize jer je narod nemoćan da se bori sa postojećom zlom vlasti.

Ipak uplašio se.Traži i pokušava da nađe sigurniji zaklon. Nastoji da nas iz socijalnog uvede u još veće međunacionalno zlo.A on da izraste u borca za nacionalna prava . Da tako ostane u vlsti i umakne odgovornostima.Umjesto da rješavamo problem ekonomske krize da se zapletemo u pojačana međunacionalna suprotstavljanja, sa krajnje neizvjesnim rezultatom.

Ukoliko nasjednemo ovoj njegovoj dobro smišljenoj prevari , ukoliko se na pronađu i ne organizuju snage koje će ga u tome
spriječiti, sigurno je da ćemo dopasti u velike nevolje.

Potrebno je spriječiti ga, da ogromno socijalno zlo, koje je stvrio, sada ne uspije da pretvori u naše još veće međunacionalno zlo u kojem pravcu je Milorad Dodik zapeo iz sve snage. Ovo je ogromno iskušenje u kojem se nalazimo za koje se mora pronaći najpovoljnije rješenje.

Prof. dr Aleksa Milojević
Foto: CIN