Troše novac, a ne polažu račune

Rezultat je to tužbe Transparensi internešnela u BiH protiv javnog servisa RS, koja je podnesena prije godinu dana. RTRS nije izuzetak. TI BiH je prije nekoliko dana dobio i sporove protiv Aerodroma RS i Robnih rezervi RS, koji su takođe krili koga zapošljavaju, kako raspisuju tendere i na šta troše javni novac.

Takvih bi presuda, uskoro, moglo biti na desetine, jer je TI BiH zbog kršenja zakona o slobodi pristupa informacijama, odnosno zbog skrivanja podataka o zapošljavanju i trošenju javnog novca, podneo tužbe protiv još 60 javnih preduzeća i institucija.

- Ovo nije prvi put da RTRS odbija da dostavi podatke o svom poslovanju, iako bi, kao javni servis, trebalo da se bori za trasparentnost i da bude glavni prenosilac informacija od javnog značaja. Kad smo tražili informacije o javnim nabavkama, rekli su nam da sve ima na sajtu, što nije istina. Tvrdili su i da nam ne mogu dati imena zaposlenih zbog tajnosti ličnih podataka, što takođe nije tačno – kaže Ivana Korajlić, menadžerka za odnose s javnošću u TI BiH.

U TI BiH sa nestrpljenjem isčekuju kako će postupiti menadžement RTRS, jer u RS nije rijetkost da se sudske presude zbog kršenja zakona o slobodi pristupa informacijama jednostavno ne provedu.

U menadžmentu Radio televizije RS nisu želeli da detaljnije komentarišu skrivanje informacija o svom poslovanju.

Što se tiče tužbe TI BiH i presude Okružnog suda, kratko su poručili da će postupiti po presudi, ali i da će je pokušati osporiti.

- Postupićemo u skladu sa presudom, ali ćemo tražiti njeno preispitivanje pred Vrhovnim sudom RS – rekao je direktor direkcije RTRS Srđan Džajić, prenoseći da je to stav menadžmenta.

Iz TI BiH poručuju da građani imaju pravo da znaju ko radi u javnom servisu, koji oni finansiraju i kako se troši novac iz budžeta i od RTV pretplate, jer bi te informacije možda mogle odgovoriti i na pitanje zbog čega je RTRS zapao u tešku finansijsku krizu.

Pošto BiH nema instituciju povjerenika za informacije od javnog značaja, kakva postoji u Srbiji, niti neko drugo tijelo koje bi “skrivače javnih podataka” natjeralo da poštuju zakon, jedini borci za transparentnost su nevladine organizacije poput TI BiH i pojedini novinari. Poseban problem je što entitetski zakoni o slobodi pristupa informacijama ne propisuju kazne za one koji taj zakon krše, a isti zakon na nivou BiH je predvidio kazne, ali se one rijetko izriču.

Za razliku od BiH, u Srbiji se povjerenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ne libi da kazni čak i državnog tužioca.

- Treba unaprediti naše zakonodavstvo, uspostaviti instituciju povjerenika ili povjeriti ovaj dio posla Ombudsmanu, ali uz značajnija ovlaštenja, jer Ombudsman danas može izdati samo preporuke, što ne garantuje efikasnost. Ipak, to je tek početak priče, jer ni u Srbiji institucija povjerenika, kada je uspostavljena nije bila uticajna kao danas – kaže Ivana Korajlić.

Šabić: Ključ drže građani

Rodoljub Šabić, povjerenik za informacije od javnog značaja u Srbiji, kaže da je ključ demokratije da građani postanu svjesni da su oni izabrali vlast i da ta vlast mora upravo njima da odgovara.

– Takođe, moraju biti svjesni da javna preduzeća i ustanove raspolažu novcem građana i da moraju građanima položiti račun kako taj novac troše - rekao je Šabić i dodao da u Srbiji dvije trećine zahtjeva za pristup informacijama od javnog značaja podnose građani – pojedinci i da je to ključ uspjeha i uticaja institucije povjerenika.

(Blic)