Kad država plaća Dodikovog zeta

Istraživanje poslovnog portala CAPITAL.ba i Transparency International u Bosni i Hercegovini o trošenju sredstava javnih preduzeća, pokazalo je da je Zeljkovićeva firma povezana sa kompanijom „SB Invest“ koja je osnovana 2008. godine.



Osnivački ulog iznosio je pet hiljada maraka. „SB invest“ osnovale su firme „TN invest anstalt“ iz Lihtenštajnja koja je uložila 3.000 KM i Zeljkovićeva firma „Interkont – komerc“ registrovana u Laktašima sa ulogom od 2.000 KM.

Sa Vodovodom i kanalizacijom u Istočnom Sarajevu „Interkont – Komerc“ sklopio je tokom 2015. godine tri ugovora za nabavku „fazonskih komada, pocinčanih cijevi fitinga, spojnog materijala, reparaturnih spojnica i uličnih kapa“.

Vrijednost ugovora iznosila je 236.968 maraka. Sa dobojskim vodovodom potpisano je sedam (153.674 KM), sa prijedorskim četiri (152.992 KM), a sa trebinjskim takođe sedam ugovora (122.245 KM).

Najviše ugovora potpisano je sa banjalučkim vodovodom – čak 12 i to u iznosu od 194.650. Sa Vodovodom u Gradišci potpisana su samo dva ugovora, ali je njihov iznos ubjedljivo najveći.

Za kupoprodaju fitinga, fazonskih komada i armatura izdvojeno je 201.890, a za kupoprodaju vodomjera 107.782  KM.

Zeljkovićeva kompanija je tokom 2016. godine sklopila 24 ugovora sa vodovodima i komunalnim preduzećima u RS.

Ukupna vrijednost tih ugovora iznosila je 1.466.844 KM. Od toga je sa „Komunalcem“ iz Dervente sklopljeno šest ugovora, pet ugovora je potpisano sa banjalučkim Vodovodom, tri ugovora sa Vodovodom Doboj, po dva ugovora sa vodovodima iz Trebinja, Istočnog Sarajeva i Broda i Komunalnim preduzećem „Budućnost“ iz Laktaša i po jedan ugovor sa vodovodima iz Prnjavora i Zvornika.

„Interkont-komerc“ je dobro poslovao i sa Željeznicama Republike Srpske. Tokom 2015. godine potpisana su dva ugovora čija je ukupna vrijednost 1.108.406 KM.

Bilo kuda – Kaja svuda

I kompanije Mladena Milanovića Kaje „MG Mind“ i „Mrkonjićputevi“ često dobijaju poslove u javnim preduzećima. Njegove firme „MG Mind“ i “Mrkonjićputevi” se bave raznim poslovima – od asfaltiranja, preko građevine, trgovinom. „MG Mind“ je početkom 2011. godine za više od 30 miliona maraka kupio većinski paket akcija banjalučke „Tržnice“.

Prema presudama Suda BiH ustanovljeno je da su dvije firme koje su poslovale sa „MG Mindom“ oprale oko šest miliona KM. Milovanović je u više navrata dovođen u vezu sa ministrom finansija RS Zoranom Tegeltijom sa kojim je u više nego dobrim odnosima, te je osim „MG Mind“ i „Mrkonjićputeva“ vlasnik još nekoliko firmi.



U ovoj godini „MG Mind“ je dobio nekoliko poslova od “Puteva RS”. Prvi je bio vrijedan 18,4 miliona KM, drugi 9,6 miliona KM, treći 1,1 miliona KM, četvrti 950.000 KM.

Peti, šesti i sedmi potpisani su istog dana, 9. marta, a njihova vrijednost je 2,9 miliona KM. Samo dva dana ranije, 7. marta, potpisana su još dva ugovora za 1,6 miliona KM.

Prije dvije godine „MG Mind“ je takođe poslovao sa “Putevima RS” i to više nego dobro. Potpisana su tri ugovora. Jedan za sanaciju dijela regionalnog puta Gornja Vijaka – Razboj koji je iznosio 561.681 KM, a drugi za rekonstrukciju i uklanjanje dva mosta u Vrbanji za 586.580 KM.

Treći ugovor bio je znatno „lakši“ i iznosio je 47.081 KM. Drugim riječima, „MG Mind“ je na ova tri posla zaradio 1.195.342 KM. Modernizaciju i izgradnju nepoznatog lokalnog puta “Putevi” su Kajinoj firmi 2013. godine platili 10.854.789 KM.

Ukupno poslovanje dvije firme u vlasništvu Mladena Milanovića sa “Putevima RS” od 2015. do danas iznosi čak 58.6 miliona KM.

„MG Mind“ je poslovao i sa drugim javnim preduzećima u Republici Srpskoj.

Sa “Elektrokrajinom” je 2015. godine potpisan ugovor o izgradnji poslovnice u Čelincu. Posao je koštao 416.799 KM. “Hidroelektrane na Vrbasu” prošle godine poslovale su sa čuvenom mrkonjićkom firmom samo jednom i to za 25.419 KM, ali je godina prije te, 2015, bila daleko uspješnija, pa su potpisana tri ugovora vrijedna 265.696. Najviše je koštala rekonstrukcija skladišta za kabastu robu (196.513 KM).

Prošle godine je „MG Mind“ sarađivao i sa “Vodama Srpske” i to dva puta. Jednom za 22.875, a drugi put za dvije marke više. Godinu dana ranije za sanaciju mostova „MG Mind“ je dobio 226.855 KM.

I “Šume Srpske” su tokom 2015. godine angažovale firmu Mladena Milanonovića. Prema podacima iz nalazi u baze Transparency Internationala BiH potpisana su tri ugovora i to za 347.980 KM.

Specijalno paralelne veze

I druga Milanovićeva firma, „Mrkonjićputevi“, dobija milionske poslove u Republici Srpskoj, ali i u FBiH.

„Mrkonjićputevi“ su 2015., 2016. i 2017. godine sa „Cestama FBiH“ potpisali tri ugovora ugovora, u svakoj godini po jedan. Ukupna vrijednost ovih ugovora je 791.000 KM.



„Mrkonjićputevi“ su bili i na putevima Srpske.

U ovoj godini čak pet puta i to za velikih 20 miliona maraka. U 2015. godini potpisan je samo jedan ugovor (2.425.737 KM), kao i u 2013. godini (2.584.088).

Na taj način, ukupno poslovanje dvije firme u vlasništvu Mladena Milanovića sa “Putevima RS” od 2015. do danas iznosi čak 58.6 miliona KM.

„Šume RS“ prošle su godine dva puta zvale „Mrkonjićputeve“: jednom za 83.136, a drugi put za 110.455 KM. Tokom 2015. godine „Šume“ su „Mrkonjićputevima“ tri puta plaćale za poslove i to 154.395 KM, 67.228 KM i 60.757 KM. Struktura je bila ista i 2013. godine – 111.029 KM, 178.732 KM i 65.062 KM.

“Hidorelektrane na Vrbasu” su u 2015. godini potpisale samo jedan ugovor sa ovom firmom i on je iznosio 248.613 KM.

Došli su tiho i ušli u tender

Kompanija „Prointer“ došla je u žižu javnosti nakon ovogodišnjeg tendera za Fond zdravstvenog osiguranja RS. Planom javnih nabavki zdravstva za 2017. godinu bilo je predviđeno da se za posao isporuke „hardvera, softvera, elektronskih kartica i čitača za IZIS“ utroši 17,4 miliona KM (bez PDV-a), ali je Upravni odbor Fonda u januaru donio odluku u kojoj je precizirano da se kod nabavke mijenja iznos procijenjene vrijednosti i da se on povećava na 23,2 miliona KM (bez PDV-a).



U javnosti je u više navrata nezvanično isticano da iza ove firme stoji Igor Dodik, sin Milorada Dodika, iako je on to u nekoliko navrata demantovao. Kao drugi vlasnik pominje se Slaviša Kokeza.

Bez obzira ko je na papiru formalni vlasnik, ugovori koje je „Prointer“ za samo dvije godine potpisao pokazuju da ova kompanija uživa neobično veliko povjerenje javnih preduzeća u RS, ali i drugih ustanova u RS, poput Poreske Uprave ili Vlade RS.

„Prointer“ je za dvije godine dobijao poslove od Trebinja do Pala, mada niko ne zna kojim tačno putem je išla ta ruta. Ova kompanija sa “Elektrokrajinom” prošle godine potpisala tri ugovora za 160.910 KM.

Jedan ugovor je potpisan i sa “Elektrodistribucijom Pale” (17.799 KM), kao i sa “Elektro-Dobojem” (56.096 KM). I sa “Elektroprenosom BiH” je u 2017. potpisao ugovor o nabavci računarske opreme i servera u vrijednosti od 246.000 KM, kao i za implementaciju informacionog sistema u vrijednosti od245.000 KM.

Ukupna vrijednost ugovora Prointera sa javnim institucijama, ustanovama i preduzećima do sada oko 15,5 miliona KM.

Sa “Hidroelektranama na Trebišnjici” su ove godine sklopljena 3 ugovora ukupne vrijednosti oko 200.000 KM.

“Elektro-Hercegovina” je jednom sarađivala sa „Prointerom“ i to ove godine i to za 10.813 KM. Isto je i sa “Vodama RS” koje su ove godine sklopile posao vrijedan 55.545 KM. Najviše poslova sa „Prointerom“ potpisale su „Pošte Srpske“.

Ove godine potpisano je šest ugovora, ukupne vrijednosti preko 350.000 KM. Tokom 2016. „Prointer“ je sa „Poštama“ potpisao 12 ugovora čija je vrijednosti oko 710.000 KM.  

“Prointer” je poslovao i sa “Putevima RS”, koji su ovoj firmi u januaru 2017. dodijelile ugovor od oko140.000 KM.

Ukupna vrijednost ugovora koje je “Prointer” sklapao sa javnim preduzećima je oko 2,2 miliona KM, dok je, ukupna vrijednost ugovora “Prointera” sa javnim institucijama, ustanovama i preduzećima do sada oko 15,5 miliona KM.

Premijerske revizije i bijeljinska pića

„Confida revizija Banja Luka“, iza koje je stajao nekadašnji premijer RS i ministar finansija RS Aleksandar Džombić, dobila je u 2015. godini dva posla – jedan sa „Poštama Srpske“ (13.923 KM) i drugi sa banjalučkim Vodovodom (20.000 KM).

Džombićev „Grant Thornton“ osnovan je 2012. godine. Prema dostupnim podacima ova kuća je pobijedila na mnogobrojnim tenderima u BiH, a dio tih pobjeda odnosi se i na javna preduzeća. Prošle godine je „Grant Thornton“ poslovao sa „Putevima RS“ (4.680 KM), sa „Poštama Srpske“ (13.000 KM), sa Šumskoprivrednim društvom Srednjobosanske šume/Šumskogospodarsko društvo Šume Središnje Bosne Donji Vakuf (10.000 KM) i sa Radio-televizijom RS (6.850 KM).

Firma „Lala i Laćo“ osnovana je 1993. godine u Bijeljini. Osnivač i direktor firme je Milivoje Stanivuković. Ova kompanija se bavi uvozom i distribucijom svih bezalkoholnih i alkoholnih pića i druge robe široke potrošnje.

Snabdijevaju, kako sami ističu, veliki broj ekskluzivnih kafea, restorana i klubova. Imaju poslovnu saradnju sa velikim brojem evropskih proizvođača i distributera, megamarketa i maloprodaja. Bolji poznavaoci semberskih prilika iz povezuju sa SNSD-om, iako te veze nisu toliko snažne koliko su snažne Zeljkovićeve ili Kajine.

Tokom 2015. godine ova kompanija je sklopila tri ugovora – jedan sa Vodovodom Banja Luka (22.586 KM) i dva sa Olimpijskim centrom „Jahorina“ (42.387 KM). Ove godine „Lala i Laćo“ je tri puta potpisivala ugovore sa RiTE Gacko i to za 211.900 KM. I prethodnih godina je ova bijeljinska kompanija sarađivala sa gatačkom termoelekranom.

Nabavljano je dosta toga: od kolonijalne robe za ishranu radnika preko sredstava za održavanje higijene do riba i ribljih prerađevina. Ti ugovori, koji datiraju od 2013. godine do prošle iznose 404.504 KM. Istovremeno su potpisivani ugovori i sa Hidroelektranama na Trebišnjici i to dva puta za 14.366 KM.

Skupe fore i fazoni

Javna preduzeća i ustanove ne ustručavaju se da poslove dodjeljuju privatnim kompanijoma sa kojima su u političkim ili rodbinskim vezama.

Ovi primjeri jačaju sumnju građana u postojanje nepotizma i privilegovanja firmi.

Prividna transparentnosti i poštivanje zakonskih procedura nabavke uzmiče pred podacima o učestalom pojavljivanju i izboru istih kompanija za iste ili slične poslove.

Postojeći Zakon o javnim nabavkama BiH često ne sprečava ove pojave, štaviše stvara mogućnost za legalizovanje krađe novca poreskih obveznika za privatne i političke interesa.

Baza ugovora 195 javnih firmi

Baza podataka o nabavkama javnih preduzeća Transparency Internationala  obuhvata 195 javnih preduzeća u BiH i dostupna je na stranici https://tibih-database.org/ugovori-o-nabavkama-javnih-preduzeca. Ugovori koji se nalaze u ovoj bazi podataka odnose se na 2015. i 2016. godinu. Baza sadrži imena dobavljača, predmet ugovora, tip postupka, datum kada je ugovor potpisan i iznos ugovorenog posla.

Transparency International u Bosni i Hercegovini u sklopu svojih istraživanja redovno prikuplja dokumentaciju koja je u posjedu javnih institucija i koja sadrži informacije o njihovom poslovanju. Ovo obuhvata ugovore o nabavkama, ugovore o djelu, podatke o zapošljavanju, utrošku javnih sredstava, itd.

Institucije veoma često ne objavljuju ove informacije, zbog čega je TI BiH odlučio da u obliku pretraživih baza podataka postepeno objavljuje svu prikupljenu dokumentaciju i na taj način omogući građanima uvid u ove dokumente.

Izvor: Capital.ba/Transparency International BiH