Novo povlačenje granica u Evropi?

Prema pisanju DW, možda nigdje drugo na zapadu Evrope nije izgledalo tako vjerovatno da će morati da se štampaju nove geografske karte kao u slučaju Škotske. Način kako je Kraljevstvo Škotske dospjelo pod englesku krunu prije oko 300 godina nipošto ne spada u slavnija poglavlja prošlosti tog ostrva, ali na referendumu 2014. na koji je pristao i London, mnogi koji su odavno težili nezavisnosti Škotske, ipak, su doživjeli tijesan poraz.

Bregzit je ponovo podstakao to pitanje kada je predsjednica škotske vlade, Nikola Strugeon najavila da bi u jesen 2018. opet mogao biti održan referendum jer je većina Škota glasala za ostanak u Evropskoj uniji. Na posljednjim parlamentarnim izborima u Belgiji 2014. je Novi flamanski savez pod Bartom De Veverom postao je najsnažniji politički savez u Flandriji.

On je uvjeren da će država Belgija ionako „ispariti", a da bi Flandrijcima bilo bolje bez Valonaca.

U svakom slučaju, nezavisnost žele da postignu pregovorima, iako je, kako se navodi, zaista teško reći, šta bi nakon toga ostalo od tog evropskog kraljevstva.

Belgija je ionako sačinjena samo od tri regije: Flandrije u kojoj se uglavnom govori holandski, frankofonske Valonije koja obuhvaća i mali dio Belgije gdje se govori njemački i područja Brisela gdje su oba jezika službena. Po Ustavu, sve tri regije se moraju složiti da Belgija potpiše neki međunarodni sporazum.

U slučaju raspada ove kraljevine, problem bi bio šta bi bilo sa Briselom i čitavim nizom Evropskih institucija, a tamo je i sjedište NATO-a. U toj zemlji se svako malo mogu čuti rasprave o budućnosti te zemlje i eventualnom priključenju Valonije Francuskoj ili savezu sa Luksemburgom.

Težnja italijanske regije Padanija za nezavisnošću ima istorijsku ili barem kulturnu podlogu, dok težnja za nezavisnošću sjevera Italije nikad nije postojala u tom obliku i prije svega joj je razlog ekonomija.

Pokrajine Lombardija, Aosta, Pijemont, Ligurija, Veneto i Emilia-Romagna sa svojom brojnom industrijom i bankama su zaslužne za najveći dio privrede cijele Itaije.

Južni Tirol, područje južno od Alpa gdje se donedavno uglavnom govorio njemački, dugo je bila jedna od „najvrelijih" granica Evrope.

Nekadašnje područje Austro-Ugarske je „prijateljskim" dogovorom diktatora Hitlera i Mušolinija ipak pripalo Italiji, ali i tamo mnogi nisu bili zadovoljni što su postali Italijani.

Nakon Drugog svjetskog rata je toj regiji ipak dodijeljena velika politička i jezička autonomija, a i velik dio prihoda koji ostvaruje ova inače imućna pokrajina, smije i da zadrži. Ali, najnovija dužnička kriza opet je i tamo rasplamsala raspravu o otcjepljenju od ostatka prezadužene Italije i zato poručuju „Dalje od Rima".

Korzika je definitivno samosvojna i kulturna i jezička zajednica, ukazuje DW i odaje da Pariz ne želi ni da čuje o nekakvoj autonomiji. Nije sporno da ovo ostrvo ima sasvim posebnu kutluru i jezik, makar ih je francuska država dugo pokušavala potpuno isterati iz tamošnjih škola i društva. I Korzika je imala svoje ekstremističke pokrete, prije svega FLNC koja je sprovodila napade na predstavnike i simbole francuske države na tom ostrvu.

Godine 2014. je i FLNC objavio da obustavlja borbu, ali sukobi time nisu prestali, a ni duhovi se nisu smirili - na obje strane. Zamisao o nezavisnosti u Bavarskoj je češće vic nego ozbiljni politički program, piše DW.

Konačno, Bavarskoj je, kako se navodi, i kao svim drugim federalnim jedinicama u Njemačkoj zajamčen velik stepen nezavisnosti (unutrašnja politika, školstvo, kultura...) pa se tako to odnosi i za Slobodnu Državu Bavarsku (Freistaat Bayern) kako je i zvanični naziv ove pokrajine.

Ali, dodaje se, Bavarska je zaista uvijek bila „nešto drugo": ova velika pokrajina sa gotovo 13 miliona stanovnika bi imala više stanovnika nego jedna Švedska, a sada je i jedna od privredno najsnažnijih u Njemačkoj.

Izvor: Tanjug