U Bardaču stižu novi stanari?
U Sportsko-rekreacionom centru Bardača, koji se nalazi u istoimenom prirodnom rezervatu na području opštine Srbac, počeo je sa radom Dom za starija lica, čime je ovaj privredno-turistički potencijal i ekološki ambijent i zvanično doživio svoj kraj. U renoviranom motelu prilagodjenom za život starijih osoba trenutno boravi samo jedno staro lice uz kuvara , njegovateljicu i domara. javlja dopisnik BN-a
Republika Srpska
„Ovdje mi je zaista lijepo, imam svoj mir i dobru uslugu, ali bilo bi još ljepše kada bi nas bilo više radi druženja i medjusobne komunikacije“, kaža baka Mara iz Banjaluke, koja je već mjesec dana prvi stanar doma.
Pored motela sa 24 sobe, sale kapaciteta oko 400 mjesta i druge savremene opreme, na Bardači postoji veliki bazen za kupanje olimpijskih dimenzija i bazeni za djecu, jezero za pecanje, objekti za pružanje ugostiteljskih i drugih usluga na otvorenom, igraonice , sportski tereni za rekreaciju i park.
Sve je to, nažalost, od ove sezone nedostupno za posjetioce. Napori vlasnika Centra Nebojše Starčevića iz Banja Luke da se sadržaji Bardače stave u funkciju i služe svojoj namjeni – razvoju ugostiteljsko-turističke djelatnosti, i pored velikih investicionih ulaganja, nisu uspjeli.
Ni novi pokušaj da se bar motel iskoristi za zbrinjavanje starih lica ne daje očekivane rezultate. Interesovanje za ove usluge je slabo pa je i sudbina doma staraca neizvjesna.
Urušavanje Bardače kao turističko-privredne uzdanice opštine Srbac i Republike Srpske, počelo je prije petnaest godina sumnjivim procesom privatizacije „Ribnjaka-Bardača“ i Ugostiteljsko-turističkog preduzeća „Sloga“ Srbac.
Uzalud su potrošene velike donatorske pare u razne projekte o „Revitalizaciji ,sanaciji i zaštiti eko-sistema Bardača“, stanje u ovom rezervatu je postojalo sve gore.
Nakon masovne sječe stogodišnjih hrastova i uništavanja ptičijih staništa, smanjenjem proizvodnje ribe i prelaskom na ratarsku proizvodnju u jezerima ribnjaka, te smanjenjem vodenih površina došlo je do odlaska brojnih rijetkih ptica močvarica iz ovog kraja.
Za očuvanje prirodnog rezervata Bardača, koji je prije deset godina uvršten i na ramsarsku listu zaštićenih barskih područja u svijetu, nije bilo dovoljno razumjevanja kod nadležnih republičkih institucija.
Apeli ekologa i umjetnika, učesnika Likovno-ekološke kolonije „Bardača-Srbac“ ne dolaze do uha onih koji su zaduženi da nešto učine u ovoj oblasti. ili se veoma sporo radi na tome.
A Bardača je prirodni dragulj Republike Srpske koga bi poželjele da imaju mnoge države.
Nikako da se riješe imovinsko-pravni odnosi, proglašavanjem ovog rezervata, koji se prostire na 3.600 hektara, od republičkog značaja.
I sa ovogodišnje bardačke kolonije upućen je zahtjev nadležnima da se ovom eko-sistemu vrati život.
„Desilo se nešto nezamislivo, sa jednog mesta protjerane su ribe, ptice i voda, dakle sve ono što je neophodno za život. To je sudbina Bardače, i zato je dvanaest umjetnika sa kolonije dalo svoje glasove protiv te sudbine“, kaže istoričar umjetnosti dr. Aleksandar Saša Grandić.
Podsjećanja radi: - U 11 jezera površine 670 hektara sedamdesetih godina prošlog vijeka proizvodilo se i do 100 vagona konzumne ribe koja je odlazila na ino-tržište.
Na Bardači je povremeno ili stalno živjelo 182 vrste rijetkih ptica močvarica, a danas ih ima jedva dvadesetak.
Ino-lovci, naročito iz Italije,zbog bogatstva visoke i niske divljači bili su stalni posjetioci lovišta na Bardači gdje su ostavljali značajne devize.
Bardača je hranila stanovništvo pet sela ovog dijela Lijevča polja, a značajne prihode ostvarivala je i lokalna zajednica.
Zbog bogate flore i faune na Bardači je sagradjen i Medjunarodni naučno-istraživački centar namjenjen za praktičnu nastavu studenata PMF banjalučkog Univerziteta, kojim sada upravlja Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS i koji služi za sve, ali ponajmanje svojoj prvobitnoj namjeni.
Kada bi oživio Poljak Artur Burda, koji je bio osnivač i vlasnik ovog ribnjaka 1901. godine, ne bi mogao povjerovati kakvu je sudbinu doživio njegov privredni izum i prirodna oaza na Bardači.
(BN/S. K.)
Pored motela sa 24 sobe, sale kapaciteta oko 400 mjesta i druge savremene opreme, na Bardači postoji veliki bazen za kupanje olimpijskih dimenzija i bazeni za djecu, jezero za pecanje, objekti za pružanje ugostiteljskih i drugih usluga na otvorenom, igraonice , sportski tereni za rekreaciju i park.
Sve je to, nažalost, od ove sezone nedostupno za posjetioce. Napori vlasnika Centra Nebojše Starčevića iz Banja Luke da se sadržaji Bardače stave u funkciju i služe svojoj namjeni – razvoju ugostiteljsko-turističke djelatnosti, i pored velikih investicionih ulaganja, nisu uspjeli.
Ni novi pokušaj da se bar motel iskoristi za zbrinjavanje starih lica ne daje očekivane rezultate. Interesovanje za ove usluge je slabo pa je i sudbina doma staraca neizvjesna.
Urušavanje Bardače kao turističko-privredne uzdanice opštine Srbac i Republike Srpske, počelo je prije petnaest godina sumnjivim procesom privatizacije „Ribnjaka-Bardača“ i Ugostiteljsko-turističkog preduzeća „Sloga“ Srbac.
Uzalud su potrošene velike donatorske pare u razne projekte o „Revitalizaciji ,sanaciji i zaštiti eko-sistema Bardača“, stanje u ovom rezervatu je postojalo sve gore.
Nakon masovne sječe stogodišnjih hrastova i uništavanja ptičijih staništa, smanjenjem proizvodnje ribe i prelaskom na ratarsku proizvodnju u jezerima ribnjaka, te smanjenjem vodenih površina došlo je do odlaska brojnih rijetkih ptica močvarica iz ovog kraja.
Za očuvanje prirodnog rezervata Bardača, koji je prije deset godina uvršten i na ramsarsku listu zaštićenih barskih područja u svijetu, nije bilo dovoljno razumjevanja kod nadležnih republičkih institucija.
Apeli ekologa i umjetnika, učesnika Likovno-ekološke kolonije „Bardača-Srbac“ ne dolaze do uha onih koji su zaduženi da nešto učine u ovoj oblasti. ili se veoma sporo radi na tome.
A Bardača je prirodni dragulj Republike Srpske koga bi poželjele da imaju mnoge države.
Nikako da se riješe imovinsko-pravni odnosi, proglašavanjem ovog rezervata, koji se prostire na 3.600 hektara, od republičkog značaja.
I sa ovogodišnje bardačke kolonije upućen je zahtjev nadležnima da se ovom eko-sistemu vrati život.
„Desilo se nešto nezamislivo, sa jednog mesta protjerane su ribe, ptice i voda, dakle sve ono što je neophodno za život. To je sudbina Bardače, i zato je dvanaest umjetnika sa kolonije dalo svoje glasove protiv te sudbine“, kaže istoričar umjetnosti dr. Aleksandar Saša Grandić.
Podsjećanja radi: - U 11 jezera površine 670 hektara sedamdesetih godina prošlog vijeka proizvodilo se i do 100 vagona konzumne ribe koja je odlazila na ino-tržište.
Na Bardači je povremeno ili stalno živjelo 182 vrste rijetkih ptica močvarica, a danas ih ima jedva dvadesetak.
Ino-lovci, naročito iz Italije,zbog bogatstva visoke i niske divljači bili su stalni posjetioci lovišta na Bardači gdje su ostavljali značajne devize.
Bardača je hranila stanovništvo pet sela ovog dijela Lijevča polja, a značajne prihode ostvarivala je i lokalna zajednica.
Zbog bogate flore i faune na Bardači je sagradjen i Medjunarodni naučno-istraživački centar namjenjen za praktičnu nastavu studenata PMF banjalučkog Univerziteta, kojim sada upravlja Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS i koji služi za sve, ali ponajmanje svojoj prvobitnoj namjeni.
Kada bi oživio Poljak Artur Burda, koji je bio osnivač i vlasnik ovog ribnjaka 1901. godine, ne bi mogao povjerovati kakvu je sudbinu doživio njegov privredni izum i prirodna oaza na Bardači.
(BN/S. K.)
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (7)
zoka
pa na bardaci sam bio barem stotinu puta,kakav je to potencijal bio,uzgoj ribe,ribnjaci,mnogo vrsta ptica,a ova vlast sve stoje prodala ili privatizovala,pa skoro daje sve propalo ili unisteno,zatome stvarno i necudi ogroman odlazak mladih sa ovih prostora,zalosno je reci ali ovdje je iz dana u dan sve veci mrak
Solidarnost
žalostno, žalostno....
KGB
to je Dodo dao svom prijatelju Nikoli Vukelicu sverceru konja iz sela Pervan na Manjaci,pa sta vrovac polupismeni i obicni konjovodac zna sta je prirodni rezervat?sve je to konjovodac unistio i treba ga tuziti sudu u Strazburu,a izmedju Nikole i Rudonje je pukla tikva jer je Dzoni konjovodac kupio za sitne pare vocnjake u Jablanici kod Gradiske a to je Rudonja htio sebi da prisvoji kao i u Gor.Podgadcima sto je na Mirka Dobrica prepisao 1000 dunuma drzavnih vocnjaka i drzavne sume,Vukelic je tu najvise profitirao i prevario rudonju,zelen je rudonja za starog konjovodca,
Srbac
Nije cudo sto nam djeca odlaze u druge zemlje jer aktuelne vasti im nece nista ostaviti u naslijedje,prodaju se prirodna bogatstva,pobise svu divljac,indstrija nepstoji ni u jednom segmentu mlad covjek sebe nevidi u ovom drustvu a u srpcu posebno,postao je mrtav grad zahvaljujuci raznim likovima kojima narod adekvatno tezini opljacanog drzavnog kapitala tapse,,sto je veci kriminalac vise je cijenjem a sbrc je poznato tome da nigdje manjeg grada a vise sluzbenika u administraciji i ministara a ti velikasi su postali gospodari zivota ii smrti.
Bardača
Pred očima domaće i svjetske javnosti Bardača je opljačkana i devastirana. Uništeni su ribnjaci,eko sistem,oaza i stanište rijetkih ptica. Posječene su ogromne količine oblovine i to je Vukelić preradio u svojoj firmi-drvna industrija. na ribnjacima umjesto ribe pisojao kukuruz. I nikom nije platio ni pfeninga. I niko da na ovo reaguje. Lopovska država.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.