Ovako se nekada postilo za Božić
Mnogi običaji, radnje i vjerovanja u srpskom narodu vezana su za božićne poste koji traju punih 40 dana.
Republika Srpska
Posti počinju Pokladama , prvim posnim danom, za koji su se domaćice, planinke, nekad posebno pripremale.
Starica Milijana Baranac iz Bijele kaže da je bio običaj da se svo suđe za jelo očisti od masti i mrsne hrane i to na poseban i tada jedini način.

''Skuva se cijeđ u nekoj raniji, velikom loncu ili sudu i u njega se stave sve –šerpe, lonci i poklopci, tepsije , tanjiri, viljuke, pa kašike i noževi zatim razne ćase i činije. To se sve oriba i opere, prokuva a cijeđ se pravio od luga najčešće bukovog i hrastovog drveta'', priča Milijana.
Ona veli da se suđe tako pralo i to bolje nego sadašnjim deterdžentom a mirisalo je na lug i zračilo čistoćom.
Bogatije porodice u posnim danima su imale i bogatiju trpezu.
''Spremali smo posna jela od krompira, kupusa, pasulja, a od voća koje se sušilo pravili smo nešto kao današnje kompote, čorbicu i to srkali sa hljebom. U sušrama, mišanama, domaćini su sušili šljive, kruške pa i jabuke i sve se to ostavljalo za zimu'', prisjeća se Milijana.

Milijana kaže da se jeo kukuruzni hljeb a kad o praznicima majka ili baka ispeku pčšenični djeca jedva isčekaju da ga jedu kamčeći – daj nam pomalo, daj nam pomalo.
Nije bila rijetkost da se u teškim, gladnim godinama poslije Drugog svjetskog rata na astalu ili siniji nađe i sirće , koje je nastalo cijeđenjem džibre, poslije pečenja rakije .

''Najeli smo se mi tih godina, bolje reći napili sirćeta. Domaćice su pravile posni kačamak, onda natuku bijelog luka, naprave kao neku čorbicu, šta li pa jedi ako si gladan, a gladan si jer si cijeli dan nešto radio'', objašnjava starica.
Ispriča Milijana kako su bake nagonile svako čeljade da prvi dan posta pojedu po jedno čeno bijelog luka ali ni ona nije znala kakvo je to zančenje imalo osim da nije šta vezano sa urocima.

Starica iz Bijele je bila poznata po tome što je pripremala turšiju od krušaka takiša koju je čuvala za posne dane u ćupovima ili starim loncima.
Za cijeli božićni post gazda kuće je kupovao u dućanu pola litra zejtina i ta količina se morala razgoditi, odnosno rasporediti, da ne bi nestalo ako iznenada u kuću dođe niki važan gost.

Domaćice su pravile i suve kolače od dobro ukuvanog pekmeza od šljiva a čobanski ručak je bio - ispečen krompir na ognjištu,i komad kukuruznog hljeba i glavica crnog luka.
BN televizija
Starica Milijana Baranac iz Bijele kaže da je bio običaj da se svo suđe za jelo očisti od masti i mrsne hrane i to na poseban i tada jedini način.

''Skuva se cijeđ u nekoj raniji, velikom loncu ili sudu i u njega se stave sve –šerpe, lonci i poklopci, tepsije , tanjiri, viljuke, pa kašike i noževi zatim razne ćase i činije. To se sve oriba i opere, prokuva a cijeđ se pravio od luga najčešće bukovog i hrastovog drveta'', priča Milijana.
Ona veli da se suđe tako pralo i to bolje nego sadašnjim deterdžentom a mirisalo je na lug i zračilo čistoćom.
Bogatije porodice u posnim danima su imale i bogatiju trpezu.
''Spremali smo posna jela od krompira, kupusa, pasulja, a od voća koje se sušilo pravili smo nešto kao današnje kompote, čorbicu i to srkali sa hljebom. U sušrama, mišanama, domaćini su sušili šljive, kruške pa i jabuke i sve se to ostavljalo za zimu'', prisjeća se Milijana.

Milijana kaže da se jeo kukuruzni hljeb a kad o praznicima majka ili baka ispeku pčšenični djeca jedva isčekaju da ga jedu kamčeći – daj nam pomalo, daj nam pomalo.
Nije bila rijetkost da se u teškim, gladnim godinama poslije Drugog svjetskog rata na astalu ili siniji nađe i sirće , koje je nastalo cijeđenjem džibre, poslije pečenja rakije .

''Najeli smo se mi tih godina, bolje reći napili sirćeta. Domaćice su pravile posni kačamak, onda natuku bijelog luka, naprave kao neku čorbicu, šta li pa jedi ako si gladan, a gladan si jer si cijeli dan nešto radio'', objašnjava starica.
Ispriča Milijana kako su bake nagonile svako čeljade da prvi dan posta pojedu po jedno čeno bijelog luka ali ni ona nije znala kakvo je to zančenje imalo osim da nije šta vezano sa urocima.

Starica iz Bijele je bila poznata po tome što je pripremala turšiju od krušaka takiša koju je čuvala za posne dane u ćupovima ili starim loncima.
Za cijeli božićni post gazda kuće je kupovao u dućanu pola litra zejtina i ta količina se morala razgoditi, odnosno rasporediti, da ne bi nestalo ako iznenada u kuću dođe niki važan gost.

Domaćice su pravile i suve kolače od dobro ukuvanog pekmeza od šljiva a čobanski ručak je bio - ispečen krompir na ognjištu,i komad kukuruznog hljeba i glavica crnog luka.
BN televizija
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (4)
Semberko
Živjelo se možda teže ali zdravije, čestitije i poštenije.
In
Nea je bilo vere, karaktera ljudstva, morala, cijenjene suprave stvari danas razvat nemral
Saša
Kratko jasno-živjelo se znatno teže nego danas, ali je narod imao više ponosa, optimizma i vjere u Boga.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.