Završio fakultet, obrađuje imanje
Aleksandar Krstić iz Ugljevika odlučio je da se, nakon završenog Pravnog fakulteta u Bijeljini, umjesto u gradsku vrevu ili u potragu za boljim životom negdje u inostranstvu, vrati svojim korijenima. On je na obroncima Majevice obnovio porodično imanje, zasadio voćnjake kruške viljamovke i polako od plate uređuje i kuću i okućnicu.
Republika Srpska
U vrijeme kada mladi ljudi pokušavaju da pronađu i najmanju mogućnost da se presele negdje gdje ih, kako vjeruju čeka sreća i bolji život, dvadesetosmogodišnji Aleksandar je riješio da ga sam napravi. I to od onog što su mu otac, koji je poginuo u proteklom ratu, i djed ostavili nadomak Ugljevika u Bogutovom selu.
„Na ovaj korak sam se odlučio prije svega iz preduzetničkog duha, koji imam ja i koji ima cijela moja porodica. I sa očeve i sa majčine strane su preduzimljivi ljudi, oduvijek su radili, moj djed je bio trgovac, najugledniji čovjek u selu. Samim tim i porodica je bila ugledna, ali silom prilika, rat je uzeo maha, porodica se smanjila. Otac je poginuo, stric takođe...Ja sam osjećao obavezu, prije svega prema sebi, društvu, porodici da radim i stvaram. Onda se rađaju i ambicije. Kada dođeš na selo i zatekneš parcele koje su neuređene, onda razmišlješ šta bi to moglo da se radi, kako bi mogli da se ostvare prihodi, a samim tim i da se doprinosi društvu.“
Iako dijete poginulog borca nije čekao da mu išta padne sa neba, ili da mu neko nešto pokloni. Nije ni tražio, nego se latio posla i sve uzeo u svoje ruke, i sa ponosom ističe da mu je u svemu na početku najveća podrška bila majka.
„Na prvom mjestu majka je bila tu i da me odgaji, vaspita, da mi pruži ljubav, a samim tim i podršku životnu, kako na planu obrazovanja i razvoja, tako i na privrednom planu. Ja sam jedno vrijeme bio bez posla. Radio sam na dnevnicu, a istovremeno sam volontirao i u sudu u Brčko distriktu. Išao sam u minus svakog mjeseca, ali sam želio da učim i stvaram. Ni pravosuđe nije odgovorilo volonterima, ali ja sam izdržao i posle se i zaposlio. Prve prihode koje sam počeo da ostvarujem ja sam i ulagao. Evo, ove godine sam zasadio novi voćnjak, isto 250 komada na 2,5 dunuma i uložio sam oko 1.500KM. Očekujem prinos već od druge godine, a u petoj godini očekujem pun prinos.“
Upornost, volja, obrazovanje i sigurnost da je put koji je izabrao pravi, dali su efekta. Aleksandar polako završava i uređenje kuće koju je njegov pokojni otac započeo. Pravni fakultet u Bijeljini završio je sa prosjekom 9,13.
„Imao sam stipendiju Vlade Republike Srpske i Rudnika i termoelektrane Ugljevik. Sva ta sredstva su mi omogućila da ulažem u sebe, u jezike, da budem student istraživač u Haškom tribunalu i da idem na praksu u sud. Jednostavno da istražujem i izučavam materiju koja me zanima i za koju sam se opredijelio. Sva ta novčana sredstva su upotrijebljena za edukaciju i za dalje usavršavanje. Mogu da zahvalim majci i porodici prije svega, ali i državi koji su prepoznali znanje i trud u meni i koji su pružili priliku jednom studentu, djetetu poginulog borca da nastavi da stvara dalje tamo gdje je njegov otac stao, ne bi li stvorio porodicu i odgovorio društvu kao častan i dostojanstven čovjek.“
Dok većina obrazovanih, ili ljudi željnih uspjeha u karijeri preferira grad nad selom, ovaj prirodoljubac je došao do zaključka I da sportske aktivnosti koje je upražnjavao može nastaviti na selu i još I da ima koristi od toga. I to preporučuje svima koji su željni mira i tišine.
“Posvećivanje pažnje tijelu I duhu kroz sport možeš da upražnjavaš i ovdje na selu, I to kroz praktičnu računicu. Na parceli Ili voćnom zasadu zahtijeva se fizički rad, a radeći ovdje taj trud se vraća u novčanim prihodima. Uloženo vrijeme i snagu naplaćuješ novčanim sredstvima.”
Aleksandar kaže da su sada mnogi prepoznali njegovo zalaganje i patriotizam, pa stiže pomoć, i moralna, a i drugih vrsta. Ono što se nada jeste da će njegov primjer poslužiti i drugim mladim ljudima da ostanu u svojoj otadžbini, da se okrenu sebi i onome što su nam naši preci i priroda ostavili.
BN televizija
„Na ovaj korak sam se odlučio prije svega iz preduzetničkog duha, koji imam ja i koji ima cijela moja porodica. I sa očeve i sa majčine strane su preduzimljivi ljudi, oduvijek su radili, moj djed je bio trgovac, najugledniji čovjek u selu. Samim tim i porodica je bila ugledna, ali silom prilika, rat je uzeo maha, porodica se smanjila. Otac je poginuo, stric takođe...Ja sam osjećao obavezu, prije svega prema sebi, društvu, porodici da radim i stvaram. Onda se rađaju i ambicije. Kada dođeš na selo i zatekneš parcele koje su neuređene, onda razmišlješ šta bi to moglo da se radi, kako bi mogli da se ostvare prihodi, a samim tim i da se doprinosi društvu.“
Iako dijete poginulog borca nije čekao da mu išta padne sa neba, ili da mu neko nešto pokloni. Nije ni tražio, nego se latio posla i sve uzeo u svoje ruke, i sa ponosom ističe da mu je u svemu na početku najveća podrška bila majka.
„Na prvom mjestu majka je bila tu i da me odgaji, vaspita, da mi pruži ljubav, a samim tim i podršku životnu, kako na planu obrazovanja i razvoja, tako i na privrednom planu. Ja sam jedno vrijeme bio bez posla. Radio sam na dnevnicu, a istovremeno sam volontirao i u sudu u Brčko distriktu. Išao sam u minus svakog mjeseca, ali sam želio da učim i stvaram. Ni pravosuđe nije odgovorilo volonterima, ali ja sam izdržao i posle se i zaposlio. Prve prihode koje sam počeo da ostvarujem ja sam i ulagao. Evo, ove godine sam zasadio novi voćnjak, isto 250 komada na 2,5 dunuma i uložio sam oko 1.500KM. Očekujem prinos već od druge godine, a u petoj godini očekujem pun prinos.“
Upornost, volja, obrazovanje i sigurnost da je put koji je izabrao pravi, dali su efekta. Aleksandar polako završava i uređenje kuće koju je njegov pokojni otac započeo. Pravni fakultet u Bijeljini završio je sa prosjekom 9,13.
„Imao sam stipendiju Vlade Republike Srpske i Rudnika i termoelektrane Ugljevik. Sva ta sredstva su mi omogućila da ulažem u sebe, u jezike, da budem student istraživač u Haškom tribunalu i da idem na praksu u sud. Jednostavno da istražujem i izučavam materiju koja me zanima i za koju sam se opredijelio. Sva ta novčana sredstva su upotrijebljena za edukaciju i za dalje usavršavanje. Mogu da zahvalim majci i porodici prije svega, ali i državi koji su prepoznali znanje i trud u meni i koji su pružili priliku jednom studentu, djetetu poginulog borca da nastavi da stvara dalje tamo gdje je njegov otac stao, ne bi li stvorio porodicu i odgovorio društvu kao častan i dostojanstven čovjek.“
Dok većina obrazovanih, ili ljudi željnih uspjeha u karijeri preferira grad nad selom, ovaj prirodoljubac je došao do zaključka I da sportske aktivnosti koje je upražnjavao može nastaviti na selu i još I da ima koristi od toga. I to preporučuje svima koji su željni mira i tišine.
“Posvećivanje pažnje tijelu I duhu kroz sport možeš da upražnjavaš i ovdje na selu, I to kroz praktičnu računicu. Na parceli Ili voćnom zasadu zahtijeva se fizički rad, a radeći ovdje taj trud se vraća u novčanim prihodima. Uloženo vrijeme i snagu naplaćuješ novčanim sredstvima.”
Aleksandar kaže da su sada mnogi prepoznali njegovo zalaganje i patriotizam, pa stiže pomoć, i moralna, a i drugih vrsta. Ono što se nada jeste da će njegov primjer poslužiti i drugim mladim ljudima da ostanu u svojoj otadžbini, da se okrenu sebi i onome što su nam naši preci i priroda ostavili.
BN televizija
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (16)
Tobut
Bravo Famelijo,ponosan budi na svoga Oca i Djeda!
zemljak
čast svaka, rad i samo rad, najbolji lijek za ljudsku psihu i tijelo.
Car
Posadio voce da bi mogao bolje zemlju da naplati od rudnika. Tom vrstom vocarstva se bavi 80% Ugljevicana.
lemilica
..pa uvjek se plata i kad je bila redovna i normalna,nadomještala prihodima sa sela..i to u vrjeme kad se ovca i jabuka imala kome prodati..i opet se skromno živjelo,odnosno racionalno trošilo... ...danas se nema plate,a i proizvedeno se nema kome prodati..i opet se voze bjesna vozila i živi bogovski...nešto se ne uklapa...
007
Svaka cast momce, samo tako nastavi.Kada sam zavrsio fakultet i poceo raditi 1987. godine podigao sam vocnjak od koga danas zaradjujem jos jednu platu.Kamo srece da tvoj primjer slijede i tvoji vrsnjaci. Nadam se da ce drzava kroz podsticaje pruziti podrsku takvima kao sto si ti.
Kole
Zavrsio fakultet da to je danas uspjeh,kad SE fakultetske Diplome ne vrijede od privatnih fabrika diploma.
Beli
Zar nije pametnije bilo Poljoprivredni fakultet zavrsiti, kad vec sadis kruške? Cuj to kruške pored termoelektrane. Mozda samo za rakije dobre.
Realno
Učlani se čova u snsd sektu i eto posla 100%.
boro
Moj sin nije htio na fakultet , ali zato zarađuje 5-10000 evra , j....o vas fakultet , ja sam njemu dao fakultet , a ne ovi sa kupljenim diplomama što sebe nazivaju nekom inteligencijom , a nema ih kuče zašta ujesti .
Sakib
Pravo još u Bijeljini!? E zamisli!
007
Danas je više fakultetija nego svrševih srednjoškolaca.
borac
U rezvijenom svijetu zavsavaju fakultete da bi odrzavali imanja stocarstva ili ili kod nas se to smatra mizerijom i ide se na fakultet da nebi radio droba smo mi .
Kumic
Jebo fabriku na otvorenom bizi ljudino na kraju ces zbrisati glavom bez obzira.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.