Imamo svoje - uvozimo tuđe

BiH je prva u regiji, a sedma u Evropsi s nešto više od devet hiljada kubnih metara pitke vode po stanovniku. Bogatija je čak i od Kine, Francuske, Njemačke i Japana. Uprkos tome, BiH je draža uvezena voda iz Srbije, Hrvatske ili Slovenije.

Najviše nezaslađene vode BiH je uvezla iz susjedne Hrvatske, i to 19,6 miliona litara u vrijednosti od 9,1 milion KM, dok je u istu zemlju izvezla tri puta manju količinu. Pored Hrvatske, BiH je tokom godine najviše uvozila vodu iz Srbije i Slovenije. Izvoz vode domaćih proizvođača izvan granica BiH u prvih 11 mjeseci prošle godine iznosio je 45,8 miliona KM’’, podaci su Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Stručnjaci  predviđaju da će za desetak godina u svijetu biti prava borba zbog nedostatka pitke vode. BiH to, očigleno, ne zna iskoristiti. Prema stručnim procjenama kvalitet naše vode je daleko ispred uvezene.

’’Posebno flaširane uvezene vode. Plastične flaše se prave od velike količine nafte. Na to treba dodati transport flaširane vode. Koliko god bila izvorska, njen transport i promjena temperature prilikom skladištenja dovode do kontaminacije vode i sama plastika ispušta toksične materije vremenom’’ – poručuju iz Centra za zaštitu životne sredine.

Procjene kažu da u zemlji ima vise od 200 izvora mineralne vode.  Iskorišćeno je nešto više od jednog procenta. Da bi se to promjenilo potrebna je konkretna ekonomska politika, ali je nema. Kako se oni koji odlučuju o svemu odnose prema ovom najznačajnijem prirodnom resursu u svijetu najbolje potvrđuje slika sa sjednica na kojima političari piju flaširanu vodu iz komšiluka.

’’Mi smo bogati izvorima čiste vode. Treba piti vodu iz česme. Treba destimulisati uvoz vode jer je bespotrebno davati tolike miione na uvoz vode’, kaže ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

Postoje neki futuristički projekti koji gore o tome da BIH od vode može imati veliku komericijalu korist. Na projektima, sve i ostane. Država ne iskorištava ni druge prirodne resurse. Kineski bijeli luk, turski paradajz, makednoske jabuke, kruške iz Italije ispunjavaju rafe širom BiH. Domaći proizvodu gube bitku pred konkurencijom.

’’Nedostaju nam organizacija i zadruge koje bi organizovale male prozvođače koji bi bili u povlaštenom položaju kada se snabdjevaju veliki tržni lanci. Ministarstvo mora uložiti velike napore da stvori ambijent domaćeg proizvoda koji je svjež. U Velikoj Britaniji postoji pored cijene robe i broj pređenih milja koliko je ta roba prešla do vašeg tanjira i onda se ljudi opredjeljuju da kupuju sviježe prozvode i cijena tih proizvoda je veća’’ – kaže Pavlović.

Povrće dolazi i sa Sejšela, Tajlanda i Kirgistana, iako, BiH ima poljoprivredni potencija za proizvodnju voća i povrća. Milioni se rasipaju, firme svakodnevno propadaju. Imamo svoje ali, ocigledno, draže nam je tuđe.



BN televizija