Nezavisni pogled na medijsku sliku

Veliki protestni miting u Banjaluci, održan u subotu 21. aprila u 18 časova, na kojem su građani tražili istinu o uzrocima smrti mladića Davida Dragičevića, a na kojem se okupilo oko 7.000 ljudi, za mnoge banjalučke medije nije se ni desio.

O slučaju Davida Dragičevića, kao i djelovanju spina po kojem se od žrtve pravi krivac, pisali su Aleksandar Brezar  i Vanja Stokić, pa se u ovoj analizi nećemo baviti odnosom vlasti i medija prema čitavom slučaju, nego o načinu izvještavanja i prezentaciji možda i najveće demonstracije građanskog aktivizma u Banjaluci nakon 2012. i slučaja “Picin park”.

BNTV: Prenos uživo i zrnce politikanstva

Možemo slobodno reći da je bijeljinska BN televizija najprofesionalnije (i s najviše logistike) prišla ovom događaju. Njihove kamere bile su posvuda, od kranova do “lutajućih reportera”, i prenos je išao uživo. Posve sigurno, toga dana je većina Banjalučana, koja nije bila na trgu, “sa sigurne distance” uz BNTV promatrala događaj. Prednost ovakvog živog prenosa je što ne ostavlja mjesta kalkulacijama ili nekoj vrsti spinovanja. Pa ipak, naknadno, u pregledavanju “pokrivalica” u informativnim emisijama, moglo se vidjeti (pre)često u kadru lice Vukote Govedarice i ostalih opozicionih predstavnika.

Moglo je i bez toga, ali svakako jedan od najprofesionalnije odrađenih prenosa koji je uradila BNTV. Paradoksalno, bijeljinska televizija u Banjaluci.

Od banjalučkih medija, izdvajamo portal Buka, koji je profesionalno prenio ne samo dešavanja s ovog okupljanja nego i sa 26 prethodnih. Pa ipak, i Buka je odavno nadrasla Banjaluku.

RTRS: Novinarsko dno i ispod dna

Prije bilo kakvog opisa načina na koji je ovaj javni emiter prikazao protestni skup, potreban je jedan intro. Naime, dan ranije, portali RTRS-a i Srne preuzeli su tekst srbijanskog tabloida Alo, pod nazivom “Tajne službe spremaju haos u Banjaluci”. U tekstu se na već sada uobičajenim matricama spinuje i plaši javnost nekakvim udarima na Republiku Srpsku u režiji stranih obavještajnih službi, a koje bi iskoristile ovo protestno okupljanje kao uvertiru u “haos” u entitetu.

Da, toliko puta je ovaj spin ponovljen u cilju zastrašivanja naroda, ali nikada do sada nije iskorištena tragedija jedne porodice i smrt djeteta da bi se režim tako brutalno medijski poigravao. No, postoji nešto što ne odgovara niti vokabularu bulevarskih novina i što po prirodi stvari i ne zanima jedne takve novine, a ipak se pojavljuje u istim. U narečenom tekstu, na samom kraju, umjesto zaključka stoji:

“Stručnjak za borbu protiv terorizma Dževad Galijašević izjavio je za ‘Alo’ da, ‘u saradnji sa stranim službama, Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH upravo gradi koncept destabilizacije Republike Srpske u Banjaluci na smrti Davida Dragičevića.”

Sami svoji majstori

Imamo li razloga vjerovati da je tekst nastao negdje u informativnim kuhinjama RTRS-a i njegovih satelita, a da je onda zapravo s platforme jednog srbijanskog portala navodno preuzet i preko istog tog RTRS-a distribuiran građanstvu?

Imamo. A tome svjedoči najnoviji primjer izgradnje i bildanja jednog fantomskog portala, koji je počeo s radom kao FB grupa, pa se transformisao u portal. Riječ je o portalu “Dnevna doza Doboja”, koji egzistira a da niko za njega ne zna. I niko i ne bi znao da ga RTRS (pre)često ne koristi kao svoje istureno oružje u borbi protiv neistomišljenika.

S druge strane, ni ovi satelitski portali, ovi moduli RTRS-a, nisu neka novost, nego je novost da iza ovog portala stoji ni više ni manje nego jedan od urednika RTRS-a, Siniša Mihailović. I, ne bi se znalo za sve to da sajt nije prekršio pravila pa je skinuta zaštita domena i postalo je svima vidljivo ko stoji iz portala. A zašto je ovo bitno za priču o protestima i izvještavanju sa njih? Ako znamo sadržaj teksta u bulevarskim novinama Alo i ako znamo na šta su spremni urednici RTRS-a, posve je moguće da su isti napravili i tekst o nekakvim nemirima koji će se desiti na protestnom mitingu.

Da je to tako, pokazuje i način izvještavanja RTRS-a s narečenog događaja. Naime, izvještavanja, osim par šturih informacija, doslovno nije niti bilo. Isti je slučaj i s izvještavanjem ATV-a, za koji se iz aviona vidi kako je u samo mjesec dana transformisan u RTRS-ov rezervni točak dočim je postao vlasništvo Dodikovog tajkuna Slobodana Stankovića.

Ovo su samo najistaknutiji primjeri spinovanja i onoga što je još dominantnije u medijskom svijetu u RS-u, a to je ignorisanje. Ovaj metod je gotovo do savršenstva doveden, pogotovo na RTRS-u. Ono što je još poraznije jeste činjenica da se “mali i gradski portali”, gotovo po pravilu, ili nisu oglasili ozbiljnijim izvještajem sa samog događaja ili su ga tretirali kao trećerazrednu vijesticu. Gotovo svi.

(Analiziraj.ba/Dragan Bursać)