Sina dali za RS, a sada bez vode

"Hljeba imam, ali vodu nemam", započinje priču 76-godišnja Rosa Smiljić. Ona i njen suprug Borivoje žive u banjalučkom naselju Potok, a posljednjih nekoliko mjeseci u kući nemaju vode. Zvali su sve nadležne službe u gradu. Niko nije reagovao na njihove molbe.

„Zvala sam Gradsku upravu Banjaluke, zvala sam Boračku organizaciju, sve sam zvala, Vodovod, zvala sam Vatrogasnu jedinicu...kažu ne možemo izaći. Ma možete sine izaći, dovesti crijevo, evo imam bazen gore, da mi samo doveze da imam oprati. Ma neka umremo. Šta ću od njega sada ovako stara i bolesna, njemu 84 godine, meni 76, a nas dvoje sami živimo. To je nemoguće da nas ovako upuste“, kaže Rosa Smiljić.



Rosa i Borivoje Smiljić izgubili su u ratu i sina jedinca Draženka, koji je poginuo 1992. godine kao pripadnik Vojske RS. Ni status roditelja poginulog borca nije im bio od pomoći. Nekoliko puta su tražili da im iz Boračke organizacije dovezu cisternu vode jer iza kuće postoji bazen koji bi se mogao napuniti. Međutim, dobili su odgovor da cisterna ne može proći putem do njihove kuće.

„Nažalost da majka palog borca plače ovako. Nažalost. Ja sam se obraćala i za stan, sine. Obećaše mi dati i stan, da ne budemo nas dvoje sami. Evo daću im kuću, neka mi daju stan. Obećao mi Milenko Savanović iz Vlade. Obećali mi iz opštine. Niko ništa da se obrati više. Neka mi daju, evo daću im kuću, neka ja samo siđem, da imam vode. Da imam vode, a imam kruha“, kaže Smiljić.

Rosa Smiljić kaže da je tražila i prijem kod gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića, ali da je i tamo dobila odbijenicu.

„Dajte me kod njega da mu se požalim, da mu kažem kako patim. Dobila odbijenicu, ne može. Meni je dolazilo da idem u Vrbas skočiti, ako mi vjeruješ. Ja ne mogu napraviti. Ćutim, šutim. Pa šta ja mogu. Ništa, od koga ću. Nemam kome više da se obratim. Nemamo sine kome. Kamo sreće da me sutra nađeš mrtvu ovdje. Eto koliko tvoja Rosa želi da živi. Nemam za šta više“, dodaje Smiljić.

Iz Gradske uprave Banja Luka su nam rekli da se već duže vrijeme bave problemom vodosnabdijevanja u naselju Potok i da su prošle sedmice obavili razgovor sa gradonačelnikom Banjaluke i predstavnicima banjalučkog „Vodovoda“. Donesen je zaključak da preduzeće „Vodovod“ napravi sistemsko rješenje za ovaj dio grada, jer izgrađeni vodovod nije u potpunosti iskorišten.

„Kada govorimo o onim domaćinstvima koji su na koti koju trenutno ne možemo snabdijeti vodom, tako da će radnici Vodovoda koliko, mislim već su trebali izaći na teren i na neki način od kuće do kuće, od domaćinstva do domaćinstva izvršiti anketu, ispitati kote, provjeriti tehničke mogućnosti i kada završe taj terenski posao koji treba da da kompletnu sliku i dati prijedloge i rješenja vodosnabdijevanja u naselju Potok“, rekao je načelnik Odjeljenja za komunalne poslove Grada Banja Luka, Petar Bilčar.

Opravdanje imaju i u gradskom „Vodovodu“. Kažu da su upoznati sa problemima vodosnabdijevanja u Ulici Pere Drljače u banjalučkom naselju Potok, ali da objekti u ovoj ulici ne mogu biti snabdjeveni sa gradskog vodovoda zbog nadmorske visine na kojoj se nalaze i ne mogu biti priključeni na „Vodovod“. Navode da su za rješenje ovog problema potrebna veća novčana sredstva.

"Ovaj problme se ne može rješavati lokalno zbog konfiguracije terena, već je potrebno formirati višu zonu vodosnabdijevanja, sagraditi prepumpnu stanicu i rezervoar. Sve navedeno izistkuje znatna novčana sredstva", odgovaraju iz „Vodovoda“ Banjaluka.

Rosa i Borivoje žive od 220 maraka invalidnine i još 120 maraka penzije koju dobijaju na ime pokojnog sina. U pomoć Smiljićima jedino je pristigao sekretar mjesne zajednice, Draško Pejić, koji im svakodnevno u bidonima donosi nekoliko litara vode.

„Borim se, vučem kako mogu. Samo da mi je voda, ne bih se nikome žalila“, poručuje Rosa Smiljić.

(BN)