PORAZNO: Djeca sve više gladna

Siromaštvo uzima sve veći danak. Ne štedi ni najmlađe, ostavljajući dubok trag u njihovim dušama.

Statistika je porazna, a još više zabrinjava činjenica da postoji i značajan broj djece koja nisu dio sumornih brojki, jer su, prosto, nevidljiva.

“Posljednji pokazatelj o tome koliko mi dijelimo hrane bio je preko 960, ali mislim da je sada više od 1.000, pošto skoro svakodnevno ljudi dolaze. Moram da priznam, pogotovo u prošloj sedmici puno majki se obratilo za pomoć kod nas, traže pomoć od pelena do hrane za djecu”, kaže Miroslav Subašić iz UG “Mozaik prijateljstva”.

“Ono što podaci govore, jeste da mi svakodnevno imamo porast broja korisnika dodatka na djecu, s obzirom na to da znamo da su to porodice koje žive na minimumu socijalne egzistencije. Na primjer, samo u Centru za socijalni rad Bijeljina imate 2.500 korisnika djece koja ostvaruju pravo na dječiji dodatak kroz 1.700 porodica”, kaže Mila Stojanović, socijalni radnik u Centru za socijalni rad u Bijeljini.

Iz nemoći da poprave materijalnu situaciju, roditelji veoma često ističu svoju djecu kada dođu u Centar za socijalni rad da zatraže pomoć.

“Uvijek smo svjedoci, mi kao radnici, neprijatnosti koju dijete osjeća. Dijete ne zna da prikrije svoja osjećanja i neprijatno mu je i teško kada dođe sa majkom, koja je isto tako nemoćna”, objašnjava Stojanovićeva.

“Pošto sam ja odrastao u velikom siromaštvu, znam da nije nimalo jednostavno da čovjek nema i da drugi ljudi prikupljaju pomoć za njega. Mi u 'Mozaiku' ne želimo da to tako bude već, naprotiv, da ta djeca, iako prikrivaju garderobu, da to ne shvate ni jednog trenutka kao javnu kuhinju, već da je to neka vrsta prodavnice i da tako pomognemo”, kaže Subašić.

Siromaštvo, pored materijalne, povlači sa sobom i ostale ugroženosti. Ako roditelj ima problem da svom djetetu da novac za užinu i nije u mogućnosti da zadovolji njegove osnovne potrebe, onda on nije u situaciji da podstiče razvoj njegovih kreativnih sposobnosti. Takva djeca su obično siromašna i u socijalnim kontaktima, kaže Mila Stojanović.

“Onda kada imate situaciju da jedno dijete raste u siromaštvu, da nema naviku za tim porodičnim ritualima kao što je ručak, onda se ta djeca ne snalaze, izlaze na ulicu nespremna. Uz siromaštvo vrlo lako dolaze drugi problemi, partnerski nesporazumi. Vrlo često i očevi, usljed nemoći da zadovolje potrebe svoje djece, skrenu u alkoholizam”, objašnjava ona.

Siromaštvo je mnogima postalo način života. U začaranom krugu mizernih i jednokratnih pomoći koje porodicama trenutno pomažu, vrlo brzo se vraćaju na početnu poziciju kada im je pomoć ponovo potrebna. Sve ukazuje na potrebu sistemskog pristupa rješavanja problema siromaštva i preventivnog djelovanja.



BN TV