Blagodatni oganj sišao u Jerusalim
Svake godine na Veliku subotu u Jerusalimu se pali blagodatni oganj, kao čudo Božje, u Crkvi Hristovog Groba, koji, uz specijalni ritual, jerusalimski patrijarh deli vernicima okupljenim u kripti crkve.
Svijet
Svake godina na Veliku subotu, upravo na onaj dan između golgotskog Raspeća na Veliki petak i Vaskrsa Sina Božjeg u nedelju, u Jerusalimu na zemlju sa neba silazi Blagodatni oganj. To je dan koji je telo Gospoda, koliko možemo znati, provelo upravo tu, u Grobu, u Kuvukliji. Dan koji je svet proveo "bez Boga", žrtveno postradalog na Krstu za razrešenje grehova sveta.
Taj dan je i jedna od mogućih simboličkih predstava celokupne istorije palog čovečanstva, jer označava trajanje između bogoubilačkog (bogootpadničkog) sunovrata u tamu i vaskršnje pobede nad pobedama: pobede nad smrću i obnove bogočovečanstva.
Grob Gospodnji je mesto u pećini gde je ležalo telo Hristovo po pogrebu. Sada je to Kuvuklija, kapela Groba Hristovog unutar Vaskresenjskog hrama u Jerusalimu. Svake godine, u subotu pred pravoslavni Vaskrs kada služi pravoslavni prvojerarh, u Kuvukliji, na Grobu Gospodnjem, dešava se jedno od najvećih čuda koje se ponavlja od davnina. Sa neba silazi Blagodatni oganj koji čudesno pali sveće pravoslavnom patrijarhu, a potom i ostalim vernicima.
Na Veliku subotu hodočasnici, ljudi različitih nacionalnosti i predstavnici različitih crkava, dolaze u Hram groba Gospodnjeg i čekaju osobiti Božiji blagoslov, silazak Blagodatnog ognja. Još sa večeri u petak u hramu su pogašena sva kandila, vrata Kuvuklije zapečaćena su. Oko dva časa posle podne litija koju predvodi jerusalimski patrijarh pristiže ka Kuvukliji. Patrijarh se razodeva, ostaje samo u stiharu, i s trideset tri sveće u rukama, po broju Spasiteljevih godina proživljenih na zemlji, ulazi ka Grobu.
Ljudi s usrdnom molitvom iščekuju čudo. I najednom: svetlost obasjava Kuvukliju. Patrijarh izlazi sa upaljenim svećama. Svako teži da o plamen tih sveća zapali svoju. Za nekoliko minuta čitav hram se ispunjava belo-plavičastim sjajem. Ljudi kao da se kupaju u neopalimom ognju, koji nikoga ne peče. Svi se raduju sišavšoj blagodati, osećaju nevidljivo prisustvo Isusa Hrista.
(Srbijadanas)
Taj dan je i jedna od mogućih simboličkih predstava celokupne istorije palog čovečanstva, jer označava trajanje između bogoubilačkog (bogootpadničkog) sunovrata u tamu i vaskršnje pobede nad pobedama: pobede nad smrću i obnove bogočovečanstva.
Grob Gospodnji je mesto u pećini gde je ležalo telo Hristovo po pogrebu. Sada je to Kuvuklija, kapela Groba Hristovog unutar Vaskresenjskog hrama u Jerusalimu. Svake godine, u subotu pred pravoslavni Vaskrs kada služi pravoslavni prvojerarh, u Kuvukliji, na Grobu Gospodnjem, dešava se jedno od najvećih čuda koje se ponavlja od davnina. Sa neba silazi Blagodatni oganj koji čudesno pali sveće pravoslavnom patrijarhu, a potom i ostalim vernicima.
Na Veliku subotu hodočasnici, ljudi različitih nacionalnosti i predstavnici različitih crkava, dolaze u Hram groba Gospodnjeg i čekaju osobiti Božiji blagoslov, silazak Blagodatnog ognja. Još sa večeri u petak u hramu su pogašena sva kandila, vrata Kuvuklije zapečaćena su. Oko dva časa posle podne litija koju predvodi jerusalimski patrijarh pristiže ka Kuvukliji. Patrijarh se razodeva, ostaje samo u stiharu, i s trideset tri sveće u rukama, po broju Spasiteljevih godina proživljenih na zemlji, ulazi ka Grobu.
Ljudi s usrdnom molitvom iščekuju čudo. I najednom: svetlost obasjava Kuvukliju. Patrijarh izlazi sa upaljenim svećama. Svako teži da o plamen tih sveća zapali svoju. Za nekoliko minuta čitav hram se ispunjava belo-plavičastim sjajem. Ljudi kao da se kupaju u neopalimom ognju, koji nikoga ne peče. Svi se raduju sišavšoj blagodati, osećaju nevidljivo prisustvo Isusa Hrista.
(Srbijadanas)
Komentari (21)
Pravoslavka
Slava Gospodu Bogu !
Predrag
Slava Hristu Bogu nasem,u vjekove!!
Me
Nema boga, ljudi sta je svima?.? Pa zar sva, nauka I tehnika danasnjice, toliko napredovala, pa cak smo I na mjasecu Bili, niko nigdje vidio boga,nigdje .. spustite se na zemlju I okrenite se normalnom zivotu.. kakav bog, sta van je... vjera nas je pobila,I zamrzila toliko.da to vise nije normalno...
BL 72
Slava Bogu!!!
Бранко
Слава Богу за све!
drr mrr
Ljudi zive jos uvjek u 12-om vijeku i vjeruju u neke price koje nemaju veze svezom.
Germany
SLAVA BOGU,
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.