"Nekad su ljudi išli trbuhom za kruhom, danas mozgom za dostojanstvom"

„Nadu mi daje što vidim da imam s kim“, kaže o stanju crkve u Njemačkoj episkop Grigorije. On je za DW govorio o uvođenju službi na njemačkom, problemu Kosova i razlozima što se sve više Srba iseljava u Njemačku.

"Budućnost Bosne i Hercegovine vidim u onome u čemu je bila najljepša njena prošlost. To je poštovanje komšije, drugog čovjeka. Poštovanje Bajrama, jednako kao i Božića. To je zvanje komšije na Bajram, na Uskrs ili Vaskrs. To je bila Bosna i Hercegovina uvijek. To je tamo rađalo velike pisce kao što su Ivo Andrić i Meša Selimović. Bogatstvo u različitosti je to rađalo. Poslije svih ovih ratova to što pričam izgleda usiljeno, ali ja u to duboku vjerujem i uvijek sam u to vjerovao. Mislim da tamo stvarno žive najbolji ljudi", ističe vladika i dodaje:

"Sjećam se iz detinjstva, u BiH se ranije nikada nismo dijelili na Srbe, Hrvate i Bošnjake kao danas. Nego smo se dijelili na suptilan i dosta uvažavajući način na pravoslavce, muslimane i katolike. U novije vrijeme je došlo do nacionalizma, ali otprilike jer tamo kasnimo za sto ili 150 godina. Ono što se u Evropi dešavalo u 19. vijeku, to se u Bosni dešavalo u naše dane. Zato je nacionalizam na nivou prenaglašenosti, ali će, kao i svaki put, proći. Nacionalizam je uvijek primitivizam i iz toga se mora izaći.“

„Postojala je priča o planu 'razgraničenja', nikada se ništa nije jasno reklo, pa ne znam ni da li taj plan postoji“, kaže o kosovskom problemu u intervjuu za DW vladika Grigorije. „Glupa je ta teza da ćemo, kada se razgraničimo, živjeti dobro jedni pored drugih. Ne, mi ne možemo da živimo jedni pored drugih. I kad se razgraničimo živjećemo jedni sa drugima. Prvi susjed je uvijek učesnik u našem životu.“

Episkop diseldorfski i cijele Njemačke je rekao da crkva ima „jasan i nedvosmislen stav o Kosovu i Metohiji“. „Ljudi tamo moraju biti zaštićeni i, bez obzira što neko ovako ili onako tumači kosovski zavjet, taj zavjet shvatam samo kao to da čovjek treba da štiti drugog čovjeka.“

Vladika je prokomentarisao i činjenicu da dvadeset ili trideset godina nakon ratova iste teme dominiraju regionom. „Ljudi su uvijek bili pametni toliko da se poslije rata okrenu životu. A sad se to stalno podgrijava i mislim da uopšte ne treba kriviti narod za to. Nego treba kriviti one koji kontrolišu medije, a to su na Balkanu političari. Zato su toliko važne borbe za medijsku slobodu."

Službe na njemačkom jeziku kao šansa 

Ove godine se obilježava pedeset godina eparhije na čijem je čelu od prošle godine vladika Grigorije. U razgovoru za DW on je ponovio da je zatekao haotično stanje, posebno u pogledu finansija. Srpska pravoslavna crkva – za razliku od ruske, grčke ili rumunske – u Njemačkoj nema status „društva kapitala javnog prava“ već običnog udruženja. Kako kaže vladika, maltene kao „ribolovačko udruženje“.

„Nema permanentnog finansiranja, nego se živi od priloga naroda", kaže on. „Sa druge strane, ne možemo zaposliti sveštenika u Njemačkoj kao što možemo u Srbiji, bez plate i osiguranja. To je stvari komplikovalo kod mojih prethodnika koji su prenosili način rada iz Srbije ovdje, a to nije moguće. Zato je došlo do gubljenja tla pod nogama."

Vladika je uvjeren da će, kada eparhija sanira sve probleme, dobiti taj željeni status u Njemačkoj. „Nadu mi daje što vidim da imam s kim. Postoji narod, postoje dobri sveštenici, ubuduće možemo imati još bolje sveštenike, bolje obrazovane, spremnije da govore i njemački i srpski, da uče i znaju teologiju.“

Dolaskom Grigorija na čelo eparhije službe se sve više održavaju na njemačkom jeziku. „Živimo u zemlji u kojoj je njemački glavni jezik. Mi već imamo četiri generacije ljudi ovdje. Ali to dolazi najviše zbog toga što naša djeca govore njemački kao osnovni jezik. A oni su nam najvažniji, oni su budućnost ove crkve i budućnost našeg postojanja ovdje i uopšte“, navodi Grigorije.

Grigorije službu na njemačkom vidi kao veliku šansu i da se srpska crkva približi drugim pravoslavcima i hrišćanima. „Tačno vidim da katolici i protestanti imaju ono što mi nemamo. Organizaciju, ozbiljan progresivan pristup, izlazak problemima u susret, akcenat na dobrotvornu, društvenu, kulturnu djelatnost, na sveopšti život. Oni su uvijek imali snažan uticaj i davali životu svoju notu, a od toga primali nešto korisno za sebe."

Kaže da iz duboke rane koju je ostavio raskol katolika i protestanata nešto može da se nauči, jer ljudi danas u Njemačkoj žive jedni sa drugima: „Moje duboko iskustvo je da rane, kako naše lične, tako i sveopšte, ne moraju uvijek da budu smrtonosne, već i živonosne ako pustimo da kroz njih uđe blagodat i milost Božija, ukoliko ne pravimo infekcije na ranama našim sitničarenjem i zlobama."

„Odgovornost na svakom pojedincu"
 
„Mi na Balkanu imamo istu zemlju kao u Njemačkoj – iste planine, rijeke i jezera, možda nemamo baš takve puteve mada vidim da se grade i putevi. Imamo čak i zakone, ali ih ne sprovodimo“, rekao je Grigorije, citirajući jednog vjernika u Njemačkoj koji mu je rekao: „Nekad su ljudi išli trbuhom za kruhom, a danas idu mozgom za dostojanstvom.“

Ljudi koji se sele u Njemačku „nose svoj zavičaj u srcu, ali pokušavaju da i ovdje budu dobri građani, da budu dobri ljudi i da budu, što je za mene kao sveštenika posebno važno, da budu hrišćani u pravom smislu te riječi.“

Vladika je dodao da je odgovornost za dešavanja u Srbiji „na vlasti i opoziciji, na narodu, na svakom pojedincu“. „U Njemačkoj postoji kultura u kojoj se više plašimo da bacimo nešto kroz prozor automobila od građana, nego od vlasti i zakona. Građani će nas prvi iskritikovati. Dok kod nas se plašimo da ćemo dobiti batine od onoga koji je bacio nešto kroz prozor ako ga opomenemo.“

Episkop Grigorije je ocijenio da su odnosi države Srbije i Srpske pravoslavne crkve već godinama u silaznoj putanji. „Bio sam umoran od toga da treba dobro poznavati nekog ministra ili predsjednika i da to određuje da li ćeš ostvariti svoja prava. Jedan od hiljadu razloga što sam došao u Njemačku je zato što hoću da znam na šta imam pravo po zakonu, da to dobijem, a da nipošto ne dobijem ono na šta nemam pravo. Onda sam miran.“

„Hrišćanski etos“ Angele Merkel
 
Govoreći o dolasku velikog broja izbjeglica što je tema koja obuzima Njemačku godinama, vladika Grigorije je ocijenio da je Angela Merkel u odlučujućim trenucima pokazala „hrišćanski etos“ koji nosi iz porodice. Pomoć izbjeglicama smatra „duboko hrišćanskim zadatkom, a ne pitanjem hoćemo ili nećemo. To jedino može Njemačka, to ne mogu male zemlje."

„Strah od stranaca uvijek postoji i on je razumljiv, ali žica nikada neće nikome pomoći. To doživljavam kao slabost tih malih zemalja, ne zamjeram im, ali moramo da uvidimo da je to slabost“, rekao je diseldorfski episkop.

„Njemačka je pokazala odgovornost, Angela Merkel je rekla 'uspjećemo'. Mnogi misle da je to samo riječ, ali to jeste dobra volja – veliki broj ljudi je ovdje našao krov nad glavom, hljeb, toplotu, posao, život iz zdravlje, njihova djeca idu u školu… iz moje perspektive hrišćanina i sveštenika to je uzvišeno djelo."

Vladika Grigorije ipak naglašava da postoji i odgovornost migranata. „To govorim i našim ljudima: moramo da učimo ovaj jezik, da učimo kulturu, da pokažemo da smo odgovorni građani, zahvalni što živimo u ovoj zemlji. Takvu odgovornost treba da imaju i ljudi koji dolaze iz zemalja koje su istočnije od nas“, zaključuje on u razgovoru za DW.

(DW)