Tužna životna priča Bojana Livopoljca

Tridesetšestogodišnji Bojan Livopoljac od 2009. godine do danas imao je 34 operacije, nakon kojih je ostao bez obje noge. Živi sam sa majkom, a sa skromnim novčanim primanjima jedva uspijevaju da nabave osnovne stvari ža život.

Republika Srpska
Tužna životna priča Bojana Livopoljca
Bojana Livopoljca život nije mazio. U neimaštini i bijedi, kaže, živi otkad zna za sebe. Godine 2009. doživio je saobraćajnu nesreću. Nakon toga počinju i zdravstveni problemi. Da je nakon  nesreće iz Gradiške na vrijeme prebačen u Banjaluku ili u Beograd, danas ga gangrena ne bi dovela do invalidskih kolica.  

Njegova porodica izbjegla je iz Donjeg Vakufa. Sada živi u izbjegličkom naselju Rogolji nadomak Gradiške, u neuslovnoj kući sa bolesnom majkom.

Imao je više od 30 operacija, a za to vrijeme pomoći sa lokalnog nivoa nije bilo. Da bi im se bar malo ublažile muke, dobre ljude mole za pomoć. Najpotrebnije bi im bilo da se uredi ostava, koja je sada, kako kažu, izvor zaraze. A da bi majčini dani bilo bar malo lakši, Bojan priželjkuje da se, umjesto stepenica na ulazu u kuću, napravi rampa kako bi se lakše kretao.  

Mizerna su i novčana sredstva kojima raspolažu. Bojan mjesečno prima 160 KM invalidnine, dok njegova majka Zdravka ima svega 210 KM penzije. 

Prije nesreće bio je aktivni davalac krvi. Pomagao je svakome kome je pomoć bila potrebna, zato ga danas najviše bole nemarnost i bezosjećajnost pojedinaca i društva.

Kontakt telefon za pomoć: +387 66/114-799, Bojan Livopoljac

Broj tekućeg računa: 562–010-80899036-98, Bojan Livopoljac



BN TV

Komentari (7)

Moj otac

Tata je sinoć umro. U petak navečer smo pricali o bolesti. Kazem mu da bi ga bolest stigla i u Bosni ili Srbiji, ali bi se napatio. Ovako je imao sve što novac je mogao kupiti. Nisam žalila ni u čemu. Javiću se dok prođe sahrana i formalnost. Moj tata nije imao nogu i ja znam šta je to.

DOKTOR

Ovo je pokazatelj da je država jedna čista nula i to ona velika nula. Ljude poput njega država treba pomoći, a oni njega još drže u j...... “kolektivnom centru”. Država priča o milionima, milijardama, a ne pružaju pomoć ljudima kojima to treba, sram ih bilo, ali znaju oni da ničija nije do zore sijala!

Ej moj glupi narode!

Bitno je da se bahati; avioni kamioni, komadi. Braća gladna svega, samo otimanje. Sreća ne živi se 1000 godina. Srpski narode jesi jadan i bojedan.

Dobri ljudi

REAGUJTE I POMOZITE, POGOTOVO VI KOJI IMATE, AJDE POSLODAVCI POKAZITE HUMANOST.

Dok Holidej

Žalosno dali je moguće da se da humanitarni broj i tako bi se prikupila neka marka.

Dragoslav

Imate racun. Uplatite.

Nostradamus

Telefonski broj uzima telekom 50 pfeniga od onih koji doniraju marku.Svaki telefonski broj je pomoc telekomu.Tesko je svima pomoci licno ako bi prolazio kraj kuce dao 50 eura.Ali mi se dole ne dolazi jer te na granici gledaju kao zrtvu a i poslije granice policija te ustavlja zbog sitnice i hoce da izvuku barem 10-20 eura.Ponovo ponavljam za 20 godina boravka u Njemackoj i Austriji kao i po nekoliko dana provedeni na godisnjem u Hrvatskoj samo me 2 puta kontrolisala u Njemackoj i 2-3 puta u Austriji bez zadrzavanja i bez kazne.

Veličina teksta