Zločin u Dobrovoljačkoj - vječna sramota Sarajeva

Vijence su položili ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović, zatim predsjednik Skupštine grada Istočno Sarajevo Miroslav Lučić, načelnik opštine Pale Boško Jugović, te predstavnici boračkih organizacija i izaslanici načelnika opština iz sastava grada Istočno Sarajevo.

Milunović je rekao novinarima da je veoma važno da se i u ovim vanrednim okolnostima oda počast vojnicima JNA, koje su pobile muslimanske paravojne formacije pucajući na kolonu koja je po dogovoru muslimanskog lidera Alije Izetbegovića i komandanta Druge armijske oblasti Milutina Кukanjca trebalo mirno da napusti Sarajevo.

"Do sada ovaj zločin nije dobio sudski epilog, mada je po svim formama međunarodnog ratnog prava evidentno da je počinjen ratni zločin nad vojnicima koji su po ranijem dogovoru trebalo da se mirno povuku", naglasio je Milunović, koji je i predsjednik Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova.

Milunović je podsjetio da su tog 2. i 3. maja 1992. godine muslimanske paravojne snage ubile 42 vojnika, 71 ranili, a 207 zarobili i mučili u svojim kazamatima.

"Na apelaciju članova porodica ubijenih vojnika 2018. godine otvorena je nova istraga i nadam se da će pravosudne institucije BiH ovaj put nepristrasno da se odnose preme svima onima koji su počinili ratne zločine u BiH", naglasio je Milunović.

Lučić je istakao da se 2. i 3. maja 1992. godine dogodilo nešto strašno, nepojmljivo i neprihvatljivo kada je riječ o sukobima zaraćenih strana, jer su svi bili u obavezi da poštuju određene konvencije.

"Nažalost, ti dani su dokaz srpske naivnosti, čak oficira JNA sa najvišim rangom i kao posljedicu smo imali veliko stradanje vojnika. Epilog na sudu je takav da do danas nemamo osuđene za taj ratni zločin i mislim da ti događaji treba da nam budu nauk, jer oni koji su 1992 godine bili naši neprijatelji, danas su naši politički protivnici", napomenuo je Lučić.

On je poručio da događaje iz Dobrovoljačke ulice treba štititi od zaborava, te izrazio uvjerenje da će resorno ministarstvo i grad Istočno Sarajevo sa opštinama i boračkim organizacijama podsjećati nadležne da ovaj slučaj mora biti riješen, a počinioci, koji su još živi, privedeni pravdi.

Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije "Ilidžanski borac" Goran Šehovac rekao je da je zločin nad golobradim vojnicima JNA sramota Tužilaštva i Suda BiH i svih sudija i tužilaca koji tamo rade, ali i velika sramota Sarajeva.

"Neka je Sarajevo sramota što niko nije odgovarao za ovaj zločin, neka je Sarajevo sramota što uporno štite ubice vojnika. Njih su ubili kriminalci zajedno sa odbjeglim oficirom JNA Jovanom Divjakom", poručio je Šehovac.

Današnjem pomenu nisu prisustvovali građani i porodice ubijenih zbog vanrednog stanja izazvanog epidemijom virusa korona i aktuelne zabrane masovnog okupljanja.

Zločin nad nedužnim vojnicima, oficirima i građanskim licima na službi u JNA, tokom dogovorenog mirnog povlačenja iz Sarajeva, počinili su pripadnici takozvane Armije RBiH, Teritorijalne odbrane RBiH i, posebno, paravojnih muslimanskih formacija kojima su komandovali osvjedočeni predratni sarajevski kriminalci.

Napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici, koja se mirno povlačila iz Sarajeva prema sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN na čelu sa generalom Luisom Mekenzijem, rukovodili su tadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić i rukovodstvo tadašnje Republike BiH.

Prvi napad izvršen je 2. maja napadom na Dom JNA, a sve kasarne JNA u ovom gradu bile su blokirane i pod opsadom muslimanskih paravojnih snaga, koje su im isključile struju, vodu i telefone.

Bilans krvavog pira iznosi 42 ubijena vojnika i civila, i to u Domu JNA jedan, Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" tri, na Skenderiji 14, Dobrovoljačkoj ulici devet i na drugim lokacijama u Sarajevu 13.

Prema nacionalnom sastavu, ubijena su 32 Srbina, šest Hrvata, dva muslimana i dva Albanca, a od toga 10 oficira, 28 vojnika i četiri građanska lica koja su radila u JNA. Ovaj zločin nikada nije dobio sudski epilog.

Članovi porodica su u proteklim godinama odlazili na mjesto stradanja vojnika i njihovih nadređenih oficira, ali uz velike mjere bezbjednosti. Cvijeće koje su ostavili ubrzo bi poslije toga uklonile sarajevske komunalne službe.

(BN TV/Srna)