Kako pandemije bogate prave još bogatijima?

Iako koronavirus ne bira žrtve, kao ni bilo koja druga bolest, postoje oni koje će globalna epidemija dotući, ako ne fizički, onda finansijski, kao i oni koji će iz cijele tragične situacije izaći s još debljim bankovnim računom.

Tako se, na primjer, bogatstvo američkih milijardera povećalo za više od 10 % za samo tri nedjelje krize uzrokovane Covidom-19. Enorman jaz između ekstremno bogatih i ekstremno siromašnih poznat je u Americi, a s panedmijom će biti još i veći. 

Mnogi Amerikanci nisu se oporavili od velike recesije 2008. godine. 12 godina poslije zbog velike pandemije koronavirusa to isto mnoštvo osjeća još veće posljedice. Samo 20 % Amerikanaca uspjelo je vratiti finansijsku sigurnost i stabilnost koju je imalo prije 2008. godine. Suprotno tome, kada bismo gledali Forbsovu listu najbogatijih, svih 400 milijardera oporavilo se od recesije u roku od tri godine, a u idućim godinama njihovo je bogatstvo neprestano raslo.

Vlada se brine za bogate

Kao i za vrijeme te recesije, isto je već sada i biće i za vrijeme korona krize. Naime, od 400 bogataša s Forbsove liste, najmanje osam milijardera zaradilo je, od početka pandemije, po milijardu dolara. Samo neki od njih s većom zaradom su osnivači aplikacije Zoom, vlasnici Microsofta, Skypea i aplikacije Microsoft Teams. Ipak, niko od njih nije profitirao kao osnivač Amazona - Jeff Bezos je od 1. januara ove godine zaradio 25 milijardi dolara.

Ekstremno bogatstvo ovih milijardera daje im veliku moć nad politikom. Upravo zbog toga od 1980. godine pa sve do danas plaćaju 78 % manje poreza od ostalih stanovnika u Americi. Uzimajući sve to u obzir, očito je da se vladajući najprije brinu za bogate, prenosi CNN.

Slično je bilo i za vrijeme Crne smrti, odnosno, u doba kuge

Doba kuge (Crna smrt ili Crna kuga) naziv je za razdoblje jedne od najrazornijih  pandemija u istoriji čovječanstva. Započela je u jugozapadnoj Aziji i proširila se u Evropu potkraj 1340. gdje je (mnogo kasnije, u 18. st.) i dobila ime Crna smrt (lat. mors atra). Konačan broj umrlih u svijetu tijekom te pandemije procjenjuje se na oko 75 milijuna ljudi, odnosno oko polovine tadašnjeg stanovništva Europe. 

Smrt, nemoć, bolest i jad i tada su više pogađali siromašne nego bogate. Bogatstvo koje se prije dijelilo i davalo u dobrotvorne svrhe sada se čuvalo u porodici.

Prije nego što je izbila kuga, nekoliko vijekova rasta stanovništva dovelo je do viška radne snage koji je naglo zamijenjen nedostatkom radne snage kada su umrli mnogi kmetovi i slobodni seljaci. Istoričari tvrde da je ovaj nedostatak radne snage omogućio seljacima koji su preživjeli pandemiju da zahtijevaju bolju platu ili da traže posao negdje drugdje.

Uprkos državnom otporu, kmetstvo i sam feudalni sistem bili su u konačnici narušeni. Nagli gubitak najmanje trećine evropskog stanovništva nije doveo ni do preraspodjele bogatstva - umjesto toga, ljudi su čvrsto čuvali novac u porodici, među sobom, piše BBC.

No, druga ne toliko često primjećena posljedica kuge bila je porast bogatih poduzetnika i veza između bogatijih, većih "preduzeća" i vladajućih - isto možemo vidjeti i danas.  

Velika "preduzeća", ako ih se može tako nazvati, opstajala su i držala monopol nad manjim brojem seljaka i radnika u polju. Isto tako, sredinom 14. vijeka  napravljeni su statuti po kojima su se povećavali porezi onima nižeg sloja kako bi se održala postojeća moć vladajućih. 

U idućim pandemijama kuge država je čuvala svoje stanovništvo tako što bi ga stavljala  ukarantin (prvi  karantin u istoriji organizovan je u Dubrovniku). 

(Vijesti.hr)