Mještani Janje obilježili crkvenu slavu - Ilindan

Sveti prorok Ilija sa plamenim karakterom i riječima poput munja i te kako je poštovan kod  pravoslavnog življa. Njegova narav  u velikoj mjeri poklopa se sa temperamentom  srpskog naroda… Jedan od najstarijih mještana u Janji,  Božidar Simeunović, već pola vijeka  je član Crkvenog odbora i, kako priča, ljudi ovog kraja brižljivo su čuvali svoju svetinju od svih zala, a praznična okupljanja  otrgli od zaborava… 

“Pamtimo kada se dolazilo pješke, uoči Velikog petka i uvjek je bila puna crkva. Ovaj hram nikada nije bio zatvoren, osim tokom Drugog svjetskog rata, ali je nakon rata  obnovljen”, objašnjava Božidar Simeunović, član Crkvenog odbora u  Janji.

U  našem genetskom kodu isprepletene su brojne seobe naših predaka. Ova posljednja, nošena ratnim vihorom, nagnala je mnoge da ostave svoje ognjište, ali su sa sobom uvijek nosili slavsku ikonu i sjećanje na praznična okupljanja na čuvenim molitvenim zborovima. Takva sudbina zadesila je i Nedeljku Čaliju, koja je u Ilijašu na Ilindan odlazila na zbor, a danas u Janji već 24 godine, slavi Svetog Gromovnika kao slavu hrama.

“Od kada smo došli  ovdje, mi služimo u crkvi i sve što treba pripremamo i pomažemo sveštenicima, mi članice KSS. Prije je bila mnogo bolja situacija, ali danas je virus `korona` sve poremetio. Međutim, mi se uzdamo u Boga da će se tradicija zborovanja nastaviti”, ističe Nedeljka Čalija, predsjednik KSS “Kosovka djevojka” u  Janji.

Zaštitnik  mnogih porodica Sveti  prorok Ilija vrlo često se proslavlja i kao  crkvena slava, poput  hrama u Janji, koji  se ubraja u najstarije sakralne pravolsavne objekte u Semberiji, kao manastir Tavna i bijeljinska crkva Sveti Đorđe. 

“Takvog vrlog i divnog svetitelja mi danas slavimo i njemu je posvećena naša veleljepna crkva koja je osveštana prije skoro 140 godina - tačnije, 1887. godine, a osveštanje je izvršio tadašnji mitropolit zvorničko-tuzlanski Dionisije Ilijević”, objašnjava protejerej Aleksandar Tešić.

Veleljepni hram u Janji, izgrađen u rusko-vizantijskom  stilu, kroz vrijeme postao je nijemi svjedok  mnogobrojnih dešavanja  na ovim prostorima….

“Svakako, bilo je tu i lijepih trenutaka, ali i onih koja simbolišu stradanje mještana iz Janje i iz okolnih mjesta. U Drugom svjetskom ratu iz ove parohije u logor Jasenovac odvedeno je 400 parohijana, dok su dva sveštenika na Petrovdan 1941.godine uhapšeni i odvedeni u Jadovno. Zato možemo reći da je ova crkva, poput  njenog naroda, mučenica, često razarana ali i uvijek obnavljana”, ističe protejerej Aleksandar Tešić.

Uprkos nemilim događajima, vjerni narod  u Janji se okuplja oko hrama, slavi svoga zaštitnika, a kroz njegovo ime slavi Gospoda, svoje pretke i čuva istoriju i ognjište od zaborava….

(BN)