Kako je Milorad Dodik "kupio" ljude oko sebe!?

Piše: Slobodan Vasković

Klijentelizam, ulizištvo, nepodnošljiva lakoća pljačkanja i licemjerna i maliciozna odbrana necivilizacijskih, varvarskih “vrijednosti”, koje karaktrišu Dodikov Režim i njega lično, vuku korijene još iz vremena njegovog prvog mandata (18. januar 1998.-12. januar 2001.).

Nažalost, u tu otuđenu grupu moćnika svrstali su se i brojni mladi ljudi, čija bahatost, proistekla iz neinteligencija, idolopoklonstva Dodiku, poltronstvu, čija je direktna posljedica bezgranično licemjerstvo i malicioznost, spremnost na opravdanje i odbranu svakog zla koje je Režim počinio, takođe leži u prrošlosti - njihovi roditelji su, na ovaj ili onaj, način zaduženi od Dodika, samim tim postali su njegove sluge i generacijski produžili taj lakejski odnos spram njega.

Primjera je mnogo, ali, za početak, pomenuću neinteligentnog, nepososobnog neznalicu i neradnika Srđana Rajčevića, ministra za naučno-tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo, koji je sebi, bez riječi protesta, dozvolio da ga Dodik premlati dva puta kao zadnji šljam;

Umjesto da, kao mladi i kako sam za sebe tvrdi obrazovan čovjek, pokaže protest zbog takvog nasilničkog Dodikovog čina, Rajčević je još više savio ostatke kičme, praktično je beskičmenjak i nastavio da brani “politiku” čija je matrica nasilje, progoni, izgoni iz države, uskraćivanje ljudskih prava, barbarizam bez presedana, sa krajnjim ciljem potpunog poništenja entiteta, naroda koji u njemu žive i otimanje svih njegovih resursa.

Rajčević je “kupljen” još dok je bio dječak, kao na pijaci, jer je Dodik kupio njegovog oca Marka Rajčevića, sudiju Ustavnog suda RS, za kojeg mnogi smatraju da je umjesto sina završio Pravni fakultet. Što ne bi bilo nikakvo iznenađenje.

Dodik je Rajlčevića starijeg kupio još 13.07.2000. godine, kada je, nezakonito, kao tadašnji premijer, donio i potpisao Odluku br.02/1-020- 637/00 od 13.07.2000.g. “Kojom Vlada RS preuzima dug Ustavnog suda RS na osnovu ugovora br.64/00 od 10.04.2000.g. kojim je Razvojna banka AD Banja Luka odobrila iznos od 250.000,00 KM Ustavnom sudu, a na osnovu koje je po nalogu drugoosumnjičenog u toku novembra i decembra 2000.g. isplaćen taj iznos na teret Budžeta u korist Razvojne banke AD Banja Luka, a sve u cilju rješavanja stambenog pitanja Rajčević Marka”.

Tom Odlukom Dodik je zauvijek kupio Marka Rajčevića, još uvijek sudiju Ustavnog suda RS, ali i njegovog sina Srđana.

Tako su Rajčevići pazareni za svega 250.000 KM, pa zbog toga već deset godina bespogovorno služe lideru SNSD-a.

Ubacivanje mladog, ali tupog, Srđana Rajčevića u SNSD strukturu je u suštini neka vrsta zahvalnice njegovom ocu Marku za bespogovorno služenje, ali i zato što je učestvovao u donošenju niza presuda koje su pogodovale Dodiku i njegovoj klijentelističkoj mreži, a bile usmjerene protiv građana RS.

Sudije Ustavnog suda vrlo su bitne Dodiku i on ga kontroliše u potpunosti.

Tu kontrolu omogućilo mu je i stambeno zbrinjavanje Snežane Savić, takođe sudije Ustavnog suda RS, kojoj je 30.08.2000., Odlukom br.02/1-020- 851/00 i Rješenjem o dodjeli stana na korištenje (br.02/1- 020-852/00 od 30.08.2000.g)., dodijelio “na trajno korištenje troiposoban stan”.

Nalog je izvršio tadašnji ministar finansija Novak Kondić koji je, po ugovoru br. 3011/00 u toku novembra i decembra 2000. godine, isplatio iz budžeta za stan Savićeve ukupan iznos od 200.845,50 KM firmi ODGP „Krajina" Banjaluka.

O Džeraldu Selmanu, višedecenijskom Dodikovom poslušniku, koji je predsjednik Ustavnog suda RS, iako je trebalo da bude zatvorenik KPZ Foča (presuđen zbog teških kriminalnih radnji na, najmanje, pet doživotnih robija), ne treba uopšte trošiti riječi; Selman je bio i ostao provincijski razbojnik! 

(I ostale sudije Ustavnog suda zbrinute su na razne načine - svi su profesori, djeca i bračni supružnici su im zaposlena na najbolje pozicije).

Spisak Dodikovih Podstanara, iz njegovog prvog premijerskog mandata, je podugačak; Većina njih su mu ostali lojalni i redovno plaćaju “zakupninu”!

Zbog tog spiska protiv Dodika i Kondića Okružno tužilaštvo Banjaluka podiglo je optužnicu 10.12.2004. godine, a potvrđena je 17. decembra iste godine. 

Dodik i Kondić teretili su se da su oštetili budžet RS za šest miliona maraka. 

Optužnica protiv Dodika je pala u vodu, jer su u tužilačkom timu bili Milan Tegeltija, Miodrag Bajić i Milenko Delić, koji je optužnicu potpisao, uz podršku tadašmnjeg Glavnog okružnog tužiloca Vitomira Soldata.

Koliko snažno su zastupali optužnicu svjedoči i podatak da je Tegeltija u martu 2007. godine imenivan za predsjednika Osnovnog suda u Banjaluci, a kasnije je stigao i do predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta; Sa te pozicije uništio je pravosuđe BiH. 

Ostavku na tu poziciju, kao i članstvo u VSTS podnio je 16.12.2020., što je prvi koračić ka oporavku pravosuđa. Ključno dokaz da je pravosiuđe BiH počelo da se oporavlja biće presuđivanje i zatvaranje Tegeltije na nekoliko stogodišnjih doživotnih robija.

Miodrag Bajić je, takođe, napredovao i trenutno je Dodikova tužilačka alfa i omega, koja suvereno vlada pravosuđem RS, sa pozicije zamjenika Republičkog tužioca i šefa posebnog odjeljenja Republičkog javnog tužilaštva za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika kriminala;

Suštinski, Bajić je institucionalizovani zaštitnik kriminalaca i njihovog kriminala.

Milenko Delić je kasnije postao Dvorski notar i ovjerio je sve najvažnije štetne ugovore kojima je RS teško opljačkana - od kriminalne privatizacije Robne kuće Boska pa do pljačke zemljišta Poljoprivredne škole.

Jsno je kako je Dodik oslobođen; Jasno je i zašto i koliko mnogo je platio za oslobađajuću presudu! To će postati još preciznije u nastavku teksta, kada prezentujem većinu detalja vezanih za taj proces.

Dodik je, što svjesno slabim radom Tužilačkog tima i njihovim namjernim propustima, lažnim svjedočenjima i prihvatanjem falsifikovanih dokaza, prvostepeno oslobođen 17. oktobra 2005. godine. 

Oslobodilo ga je Sudsko vijeće su sačinjavali: predsjednik Spasen Keleman, i članovi Slavica Slavnić i Snježana Kudrić. Kelemanu je, u znak zahvalnosti, asfaltiran put do vikendice.

Sudsko vijeće Osnovnog suda u Banjaluci obrazložilo je oslobađajuću presudu od optužbi za “zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad u službi” riječima da banjalučko Okružno tužilaštvo "nije doka­zalo da su Dodik i Kondić, u periodu od 1998. do 2000. godine, iskoristili svoj položaj i prekoračili granice svojih ovlašćenja, u namjeri da sebi i drugima pribave imovinsku korist. Okružno tužilaštvo nije dokazalo ni jednu tačku optužnice”.

U Dodikovu korist svjedočio je, između ostalih, i Marko Rajčević, sudija Ustavnog suda RS i tata Srđana Rajčevića.

“Ovaj stan nikada nije bio osporen na sudu. Kada sam podnio zahtjev za stan Ustavnom sudu, tadašnji predsjednik Ustavnog suda RS, profesor Rajko Kuzmanović, re­kao mi je da, pošto Ustavni sud nema novaca, odemo kod premi­jera Dodika. Ustavni sud RS mi je dodijelio stan, a vlada je ‘prebacila’ novac Ustavnom sudu”, objasnio je Rajčević način na koji je riješeno pitanje njegovog stana!

Bilo je bitno samo otići kod Dodika.

I Rajko Kuzmanović je nagrađen ulogom Dodikove marionete - bio je predsjednik RS od 2007.-2010. godine, koji se nije pitao ni za šta!

Svjedočila je i Snežana Savić koje je rekla: “Pravosnažnom presudom banjalučkog Osnovnog suda potvrđeno je, da mi je stan dodijeljen na zakonit način.

Ovaj parnič­ni postupak vođen je poslije tužbe Republičkog pravobranilaštva. I u rješenju vlade, od 24. decembra 2003. godine, navodi se da je dodjela stana izvršena u skladu sa propisima”!

Kazala je i da je otkupila taj stan, ali nije precizirala koliko je platila za otkup nekretnine za koju je Vlada RS iskeširala 200.845,5 KM; Za otkup je platila mizernu cifru i bilo bi jako dobro da saopšti javnosti koliko je to malo novca bilo!

Presudom Okružnog suda Banjaluka od 25.05.2006. godine, Farsa oko suđenja Dodiku je završena, jer je vijeće tog suda u sastavu Milorad Novković, Želimir Lepir i Dragan Aćić odbacilo žalbu Okružnog tužilaštva Banjaluka na prvostepenu presudu.

Nakon ove jadne presude, koja nema nikakve veze ni sa pravom ni sa pravdom, Novković i Lepir su snažno napredovali.

Novković je bio predsjednik VSTS u periodu od jula 2010. do jula 2014. godine, kada ga je zamijenio Tegeltija.

Novković je na poziciji predsjednika Vrhovnog suda Federacije BiH, gdje je imenovan 03.03.2016. godine, proveo tri i po godine, jer je u januaru 2020. otišao u penziju. 

Želimir Lepir je, početkom 2012. godine, izabran za Glavnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, a nedavno je penzionisan.

Ostaće po zlu upamćen, jer je preko dvije i po godine učestvovao u prikrivanju ubica Davida Dragičevića (otet 18.03.2018., mučen i potom ubijen, a njegovo tijelo pronađeno je 24.03.2018.) i maksimalnoj opstrukciji istrage te monstruozne likvidacije.

Sada da navedem nekoliko najpoznatijih Dodikovih Podstanara i cijene po kojima su im kupljeni stanovi, odnosno oni sami. Činjenica je da su, ogromna većina njih, i dan danas potpuno lojalni Dodiku. I plaćaju mu “kiriju”.

Dodik je, kao premijer, 01.11.2000.g. potpisao rješenje o dodjeli stana na korištenje br.0/01 -1732/00 od 01.11.2000.g. kojim se Lukač Draganu odobravaju sredstva za kupovinu trosobnog stana. 

Na osnovu tog rješenja, Kondić je, po ugovoru br 4067/00, isplatio za Lukačev stan, u novembru i decembru 2000.g., ukupan iznos od 171.786,50 KM na teret Budžeta, a u korist ODP Zavod za izgradnju Banja Luka!

Lukač je na suđenju Dodiku svjedočio u njegovu korist. Lukač je šef Dodikove Hunte od decembra 2014. godine.

Dodik je, kao premijer, 28.11.2000.g., potpisao odluku br. 03/1- 719/00 od 28.11.2000.g. kojom su odobrena stredstva za kupovinu trosobnog stana Župljanin Slobodanu u iznosu od 184.512,00 KM. 

Kondić je taj novac isplatio, u toku decembra te godine, iz Budžeta u korist Zavoda za izgradnju Banja Luka.

Župljanin je trenutno jedan od promiskuitetnijih Dodikovih žeton-analitičara.

Dodik je, kao premijer, 25.10.1999. godine, potpisao rješenje o dodjeli stana na korištenje br. 02-01-20-974/99 od 25.10.1999.g., kojim je Nović Sredoji dodjeljen na trajno korištenje trosoban stan u Banjaluci, Grčka ulica, površine 99,30 m2. 

Sredoje Nović je sada član Doma naroda BiH.

Vlada Republike Srpske je, 24. marta 2001. godine, usvojila informaciju o izvršenoj reviziji dodijeljenih stanova i stambenih kredita, koji su finansirani iz budžeta Republike Srpske, u periodu od januara 1998. do januara 2001. godine. 

Utvrđeno je da je u navedenom periodu dodijeljeno ukupno 305 stanova, 193 stambena kredita i bespovratna sredstva za 140 korisnika. 

Od 1998. godine do januara 2001. godine, tadašnja Vlada RS, sa premijerom Miloradom Dodikom na čelu, izdvojila je ukupno 31.536.793 KM za rješavanje stambenih pitanja funkcionera i zaposlenih u republičkim institucijama. Sav novac dat je iz Budžeta RS.

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/