Gradonačelnik Bijeljine, kao dječak, krenuo na bazen, a završio u lubenicama!?

Vratio se u svoje selo, zaposlio se u Hitnoj pomoći i kupio crni „audi“, koji se tako dobro slaže s bijelim doktorskim mantilom. A sve su prilike da će se uskoro i oženiti, i to doktorkom iz Beograda.

Ljubiša Petrović je, eto, sa 33 godine lijepo skockao svoj život, a onda se kandidovao za gradonačelnika Bijeljine. I pobijedio, i to – ubjedljivo!

Mnogi se pitaju šta mu je to trebalo. On ne. Uvjeren je da zna šta radi i da će u onom što je naumio uspjeti. Ništa mu se dosad nije otelo, neće, valjda, ni ovo.

– Vjerujem da su rad, znanje i upornost, kao i poštovanje svakog čovjeka, ključ uspjeha u svemu, pa i u politici – kaže Ljubiša Petrović.

Ispunjen dan

Ne zbunjuje ga ni to što nema većinu u Skupštini grada i što u protivničkom SNSD-u, kako se priča, već „pakuju“ inicijativu za njegov opoziv. Ni to što ga politički oponenti prozivaju da je „preletač“, jer je političku karijeru počeo u SDS-u, pa onda prešao u Pokret „Uspješna Srpska“, pa se opet vratio u SDS, mladog gradonačelnika nije pokolebalo. Kad se s rukovodstvom stranke nije slagao, to je otvoreno rekao. I ostao je, kaže, vjeran svom cilju – da pomogne građanima Bijeljine u borbi za bolji život.

– Vidimo koliko radi, pa sada od njega i ne tražimo da nam pomaže. Srećom, gradonačelnik je postao u zimu, kad na selu nema puno posla – kaže tata Sreten (65).

“Tamić”

Sreten Petrović i njegova supruga Dragica (61), ponosna mama mladog gradonačelnika, ugostili su ekipu Srpskainfo na porodičnom imanju u crnjelovčakom zaseoku Vrulja.

I dok s domaćinima obilazimo gazdinstvo, doktor gradonačelnik je pohitao da se presvuče i nahrani prasiće. Da bar malo pomogne.

Ni što mu se, u posljednjih mjesec dana, otkako je zasjeo u fotelju, život okrenuo tumbe, pa dan i noć radi na poslu, nije mu problem. Samo mu je žao roditelja. Toliko je zauzet da ne stigne ni da očisti štalu na imanju u Donjem Crnjelovu, gdje i danas živi s ocem i majkom.

Nova lijepo uređena kuća, tri traktora, tri automobila i, naravno, nezaobilazni kamion „tamić“, pa štala, svinjac, plastenici, razne priključne mašine i prateći objekti… Sve su to Petrovići stekli dugogodišnjim vrijednim radom.

Bave se stočarstvom, obrađuju 150 dunuma zemlje, gaje povrće, kukuruz i pšenicu, koja je ove godine, hvala bogu, odlično ponijela: imali su prinos od osam tona po hektaru.

U ostavi je 15 tona kupusa, spremnog za prodaju. Nije to, kažu, neka količina, znali su imati i mnogo više.

Najveće bogatstvo

Štala je prazna, nedavno su prodali 17 bikova, cijena nije bila loša, pa računca kazuje da su inkasirali najmanje 42.000 KM. Sreten kaže da jedva čeka da nabavi novu telad: ne može štalu gledati praznu, pa to ti je!

– Sve je to lijepo, zadovoljni smo, ali naše najveće bogatstvo su naša djeca. Nije što su naša, ali djeca su nam stvarno za primjer i ponos – kažu uglas Dragica i Sreten.

Ljubiša, koga u porodici zovu Ljube, ima dvije sestre: Tanja (40) živi u Stokholmu u Švedskoj i medicinska je sestra, a Sanja (38) je udata u Crnjelovu i bavi se poljoprivredom.

Ljubiša, kao najmlađi, i kao sin jedinac, ipak u porodici ima posebno mjesto. Roditelji su ga uvijek podržavali, pa je tako bilo i kada je odlučio da se bavi politikom.

Godine 2016. izabran je za odbornika u Skupštini Grada Bijeljina, ali situacija je postala ozbiljna tek prošle jeseni kada je, na iznenađenje mnogih, kandidovan za gradonačelnika.

– Kada je počela predizborna kampanja, uzeo sam neplaćeno u Domu zdravlja, gdje sam zaposlen u Službi hitne pomoći. Rekao sam kolegama da je tako najpoštenije, jer je nemoguće ozbiljno raditi svoj posao i ozbiljno se baviti kampanjom – kaže Ljubiša.

Tanjiranje noću

Ispostavilo se, međutim, da uz kampanju ne stiže ni da obavi svoj dio posla na imanju. Jednostavno, dan mu je bio prekratak, pa se nerijetko posla hvatao u gluvo doba noći.

– Nas dvojica smo uvijek dijelili posao, tako da jedan poore njivu, a drugi tanjira. I tako, jedne noći, usred predizborne kampanje, probudi me zvuk traktora. Izvirim i vidim, došao Ljube, upalio traktor pa pravac na njivu u tanjiranje. Uskočio u raspored – priča ponosni otac.

Mama Dragica se prisjeća kako je, prije mnogo godina, bio je još dječak, osnovac, njen Ljube krenuo na bazen, pa umjesto na plaži dan proveo u polju lubenica.

– Pitao nas je da ode na bazen; kažemo mu, idi sine, danas si slobodan. Kad se vratio pitam ga kako je bilo, je li se lijepo proveo, a on kaže: jesam, vidite kako sam pocrnio na suncu, samo se nisam kupao – priča Dragica.

Rad se isplati

Ljubiša je, na putu ka bazenu, vidio da su vrane napale njihove lubenice i da će ih do večeri uništiti, ako ih neko ne spriječi u tom naumu. Tako je cijeli dan ostao u polju, da čuva lubenice od vrana.

Danas, kažu, više niko ne čuva lubenice. Taj posao obavljaju „plinski topovi“, koji rastjeruju ptice i zečeve.

Ova simpatična pričica nas je podsjetila da Crnjelovo, poznato kao selo dobrih domaćina, već decenijama ima bazen. A ima i nekoliko prodavnica, kafana i poljoprivrednih apoteka, pa dom kulture, dvije škole, dvije crkve, dvije benzinske pumpe, nekoliko preduzeća… i mnogo uređenih i uspješnih poljoprivrednih gazdinstava. Imanje Petovića je, u ovom selu, jedno od osrednjih.

– Ovdje žive ljudi koji generacijama predano i vrijedno rade, ništa im nije teško i nikad neće reći da se rad ne isplati – kaže Ljubiša.

Agrarna politika

I tako, uz domaću rakiju i domaću pitu s višnjama, dođosmo na omiljenu temu novog  gradonačelnika Bijeljine, a to je lokalna agrarna politika.

Zalaže se on i za aktivniju pronatalitetnu politiku, poštovanje prava radnika, besplatan prevoz učenika, povećanje broja stipendista i veća izdvajanja za boračke kategorije…Ali, agrarna politika mu je, ne krije, na vrhu prioriteta.

– Moramo podržati mala i srednja poljoprivredna gazdinstva da bi mladi ostali u selima, ali i da bi generacija naših roditelja, koji su čitav život vrijedno radili, imali dostojanstvenu starost – kaže  Ljubiša.

Pa izvodi svoju računicu: ako je na rapolaganju 150.000 KM, bolje je podržati 150 porodica sa po jednim teletom, nego sav taj novac dati jednom velikom gazdinstvu, čiji domaćini često smatraju da se podrazumijeva da ih država pomaže.

A ako se ne podrže mala gazdinstva, tvrdi gradonačelnik, demografska katastrofa je neizbježna.

Među prvima na poslu

Roditelji ga pažljivo slušaju.

– Samo ti, sine, radi pravedno i po zakonu i sve će biti u redu – kaže otac Sreten.

A majka, ko majka, dodaje: „Puno ti, dijete, radiš, misli malo i na sebe i svoje zdravlje“. Kaže da njen sin sve češće s posla dolazi u ponoć, nekad i u tri ujutru, a onda u zoru ustaje i opet na posao.

Radni dan gradonačelnika počinje oko šest ujutru, kad se svojim automobilom zaputi u Gradsku upravu. Usput, kaže, često zastane, da popriča s komšijama ranoraniocima.

Na tom putu svako jutro prolazi pored hrama Vaznesenja Gospodnjeg, crkve za koju je davne 1897. njegov čukundjeda Risto, sa još nekoliko mještana, nosio krst u Peštu, da ga tamošnji majstori pozlate.

Na posao stiže među prvima, prije sedam je već u kabinetu.

– Dolazim rano, da ulovim parking mesto, prije nego što počne gužva – kaže u šali.

Proljeće

Gužvu na poslu ne može izbjeći, ali se trudi da nikom, ko želi s njim razgovarati, ne zatvori vrata.

Za zaposlene u Gradskoj upravi ne organizuje „sretne sate“, kako to čini njegov kolega iz Banjaluke, Draško Stanivuković. Ali, činovnici su i bez toga srećni, kad tačno u 15 sati, krenu kući.

Gradonačelnik, najčešće, ostaje sam u gradskoj kući, sve do večeri. Valja „pohvatati sve konce“, pripremiti se za sastanke, pregledati izvještaje, matrijale za sjednice i molbe građana koji traže pomoć.

Nada se da će taj pritisak do proljeća bar malo popustiti. Jer, na proljeće na imanju ima mnogo posla, ne mogu to roditelji sami.

(Srpskainfo Foto: S. Pašalić)