Šta se krije iza imenovanja ministra Nedeljka Ćorića?!

Piše: Slobodan Vasković

Ćorić je taj novac morao vratiti, ali je pitanje da li je završio u stranačkoj ili Šefovoj kasi?!

Uz to, kuloarske priče da je Nenad Nešić, šef DNS-a, dao Ćoriću “ponudu koja se ne odbija” je loš spin novog ministra ni za šta, koji je sluga kako Milorada Dodika tako i njegovog kuma, teškog kriminalca, Veljka Vukelića.

Sagledajmo šta je izgubio Ćorić: Poziciju izvršnog direktora za ekonomsko-finansijske poslove “Elektro - Bijeljine” i mjesto narodnog poslanika u parlamentu RS, a nešto prije toga i funkciju predsjednika Gradskog odbora SNSD Bijeljina..

Odlazak sa pozicije Izvršnog direktora, ujedno, znači i završetak “kombinacija” u kojima se Ćorić, nekadašnji obijač auta, (sada školovan po principu “diplome iz gepeka”), prilično dobro snalazio.

Odlazak iz parlamenta znači i gubitak ucjenjivačkog kapaciteta koji je imao; Imenovanjem Ćorića za ministra, Dodik je tu eventualnu prijetnju otklonio, jer je u nekoliko navrata bilo kuloarskih priča o mogućoj Ćorićevoj pobuni i mogućnosti da povede sa sobom još nekoliko poslanika. Što je bila naučmna fantastika, ali Dodik je poodavno postao istinski, da ga citiram, psihopatološki tip!

Tu prijetnju, makar i kuloarsku, Dodik je obrisao sklanjanjem Ćorića na poziciju ministra bez ikakvog uticaja, jer najznačajnijim preduzećima iz Ćorićevog resora - “JP Putevi RS” i JP “Autoputevi RS” upravljaju Dodik i Slobodan Stanković.

Sklanjanjem Ćorića iz Bijeljine, Dodik pokušava smiriti odnose u tamošnjem Gradskom odboru SNSD-a, gdje i dalje vri kao u košnici. I nastaviće da ključa.

Upravo je Dodik smijenio Ćorića sa pozicije predsjednika Gradskog odbora Bijeljina (12.12.2020.), nakon što je SNSD poražen u trci za gradonačelnika na izborima održanim 15.11.2020 i udaljio ga iz vrha stranke.

Dodik jeste, defakto, ponizio Ćorića, uzimajući mu tri izuzetno važne pozicije, dajući mu za njih jednu u kojoj će statirati, ali je, istovremeno, ponizio Vladu RS, odlažući u nju, kao na deponiju, još jedan propali stranački kadar.

Istovremeno, Dodik je pokazao i slabost, jer nije išao do kraja u obračun sa Ćorićem koji je izgubio izbore, ukrao milion maraka, koj je prethodno ukrao SNSD, što, u najmanjem, zaslužuje izbacivanje iz stranke, već ga je postavio u izvršnu vlast koja je poodavno postala smetljište njegovih propalih kadrovskih odabira.

Dodiku je bila važnija sigurna “ruka” u parlamentu za SNSD, koju je dobio uklanjanjem iz Skupštine Ćorića (na njegovo mjesto trebao bi doći Dragan Knežević, pomoćnik ministra poljoprivrede, potpuno odan Dodiku), nego kazniti nepatvorenog kriminalca i prevaranta.

To pokazuje Dodikovu ogromnu nestabilnost i nesigurnost, ali i činjenicu da ima sve manje snage za jake poteze koji bi ga povratili iz duboke poliotičkomedijske defanzive u kojoj se nalazi.