Cijene rastu, a građani sve teže i teže žive

Građani BiH, izmučeni raznim nevoljama, navikli su da krpe kraj sa krajem. Novčanici iz godine u godinu se sve teže pune, a sve brže prazne. I dok političari pokušavaju da zamagle stvarnu situaciju isticanjem da stanje nije tako loše, građani su ti koji na svojoj koži osjete koliko je stvarno loše.

Statistika otkriva da je u periodu od 2009. godine do danas prosječna plata porasla za oko 180 KM, a potrošačka korpa je rasla mnogo više – čak za oko 640 KM.

Međutim i ovi porazni podaci su uljepšana stvarnost kada se zna da oko 40 posto zaposlenih prima platu manju do 600 KM, dok istovremeno cijene osnovnih životnih namirnicama vrtoglavo rastu.

Mjesec dana prosječan radnik u BiH radi samo za golo preživljavanje, gola je činjenica.

“Činjenica da rastu značajno troškovi i cijene roba poljoprivrednih proizvoda, odnosno proizvoda hrane i komunalne potrošnje i stanovanja, a uglavnom je riječ o proizvodima koji u velikom procenti dolaze sa domaćeg tržišta, dakle od domaćih preduzeća je pokazatelj loše privredne aktivnosti i lošeg sttanja kod naših proizvođača”, kaže ekonomista Milenko Stanić.

I dok država ne zna kako da pomogne privredi i proizvođačima, ono što zna je da traži kredite. I tu se ulazi u začarani krug, jer cijena zaduženja se mora platiti od novih povećanih aktivnosti privrede.

“Mi nemao tih novih povećanja privredne aktivnosti. Imamo stagnaciju privrede već u dužem vremenskom periodu i jasno je da unutar makroekonomije i unutar države dolazi do preraspodjele na ključne troškove preživljavanja.  Ovaj segment koji bi trebao značiti investicije i otvaranje novih radnih mjesta, novih preduzeća, nedostaje takvih sredstava bez obzira na činjenicu da iz godine u godinu imamo sve veću potrebu i države i preduzeća za pozajmljivanjem kreditnih sredstava”, kaže Stanić.

Već dugo se vrtimo u začaranom krugu, presipajući iz šupljeg u prazno, dok nam standard pada sve niže i niže, a omča dugovanja steže sve više i više.

BN TV