"Ne vjerujte vi meni previše, ja sam vam k'o onaj golub prevrtaner"

Bivši sarajevski profesor i ratni član Predsjedištva BiH Nenad Kecmanović izrazio je ovih dana strahovanje zbog prisustva američkih i britanskih pomorskih snaga u Jadranu. U razgovoru sa ruski "Sputnjik" posebno se okomio na ulogu Britanaca. Za njih je Kecmanović rekao da "sada nastupaju u višestrukoj ulozi i bez obzira na međunarodno pravo oni će poslati svoj kontingent vojnika u BiH, a za taj potez će imati i podršku zapadnih partnera".

Ako je i za koju oblast politike, posebno međunarodnih odnosa, Nenad Kecmanović stručnjak, onda je to politika Velike Britanije prema Balkanu, osobito prema državama nastalim raspadom bivše SFR Jugoslavije. U toj oblasti on pliva k'o Šesta flota u Jadranskom moru! Za Britance i njihovu špijunsko-diplomatsku mrežu Kecmanović je godinama vezivao svoju profesionalnu, akademsku i polItičku karijeru i budućnost.

Ovo je u utorskom tekstu napisao Senad Avdić , objavljenom u SB, u kome dalje podsjeća ko je Nenad Kecmanović, predratni profesor i rektor sarajevskog Univerziteta.

GOLUB PREVRTANER

"Ne vjerujte vi meni previše, ja sam vam k'o onaj golub prevrtaner", govorio je početkom 80-ih godina mladi profesor Fakulteta poltičkih nauka i perspektivni komunistički apartčik Nenad Kecmanović svojim poznanicima i prijateljima.

"Golub prevrtaner" Kecmanović tih godina još uvijek radi u kabinetu partijskog moćnika Tode Kurtovića i piše svoju do sada najznačajniju knjigu "400 pitanja Todi Kurtoviću", a istovremeno održava tajne razgovore za pripadnicima britanske obavještajne zajednice.

Na delikatnim susretima koji su se najčešće održavali u sarajevskom hotelu "Bristol" Kecmanović svoje britanske goste, među kojima se isticao kasniji ambasador u BiH i SR Jugoslaviji Charles Crawford, brifira o aktuelnim političkim prilikama, analizira, insajderski, iz prve ruke, ključne aktere tadašnje političke scene u BiH, iznosi vrlo radikalne stavove u vezi sa kosovskom krizom koja tih godina postaje centralno pitanje postitovske Jugoslavije.

Budući da su i njegovi britanski prijatelji i sugovornici, kao i pripadnici tadašanje komunističke nomenklature dobro poznavali Kecmanovićevu lakomost na financijsko-materijalne "sitne oblike pažnje", naravno da su ga u skladu sa mogućnostima svojih budžeta adekvatno nagradili za saradnju. Izvedeno je to na tipično britanski džentlmensko-diskretan način: tokom Olimpijade u ogromnom "kadrovskom" stanu familije Kecmenović u centru Sarajeva, smjestili su se bili britanski novinari, pa je profesoru Kecmanoviću isplaćeno nešto više novca, kirija novinarima "pojačana" je cijenom usluga koje je pružao njihovim zemljacima obavještajcima.

NESUĐENI PREDSJEDNIK JUGOSLAVIJE I BiH

No, oprezni Kecmanović i njegovi britanski sugovornici visoke obavještajno-bezbjednosne kulture podcijenili su "radoznalost" lokalne Službe državne bezbjednosti koja je godinama nad njima i njihovim domunđavanjima provodila kontinuiranu operativnu akciju. Svi su oni tajno praćeni, stolovi u kafani hotela "Bristol" su bili ozvučeni, snimljeno je stotine sati razgovora u kojima su povremeno sudjelovali još neki istaknuti intelektualci, profesori sa sarajevskih fakulteta koje bi Kecmanović dovodio.

Nikada se vjerovatno za to ne bi saznalo, jer je Kecmanović cijelo vrijeme napredovao u akademskoj karijeri, imao podršku uticajnog dijela establishmenta, "dogurao" je čak i do rektora sarajevskog Univerziteta, da ga krajem 1988. godine njegovi prijatelji iz politike nisu predložili (kao jedinog kandidata) za člana Predsjedništva SFR Jugoslavije iz Bosne i Herecegovine.

U tom se trenutku pale obavještajno-bezbjednosni alarmi i na sjednici Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda BiH, koja je bila zadužena za kadrovsku poltiku, postavljeno je pitanje moralno-poltičke podobnosti profesora Kecmanovića s obzirom, kako se tada prvi put čulo, na njegove neprimjerene kontakte sa stranim službama.

Nakon toga nastaje do tada u političkom životu BiH nezabilježena politička gungula. Političari, javnost, mediji se polariziraju za i protiv Nenada Kecmanovića, održavaju se mitinzi podrške njemu i osude njegovih "progonitelja". Na kraju je formirana Komisija koja je trebala ispitati navode o umiješanosti Kecmanovića u nedopuštene aktivnosti, kako se kolokvijalno nazivao rad za britansku obavještajnu zajednicu.

Veliki dio materijala u kojim su dokumentovani njegovi kontakti sa britanskim partnerima, stenogrami razgovori, audio i video zapisi, nalazili su se u arhivama saveznih obavještajno-bezbjednosnih službi. Nakon što su se tokom posjete Beogradu članovi komisije uvjerili u sadržaj tih dokumenata, čuli i pročitali na koji je način nesuđeni budući kolektivni šef države komunicirao sa stranim objavještajcima, preporučili su da predlagač odustane od kandidature Nenada Kecmanovića za državni vrh Jugoslavije.

VJEČITI IGRAČ SA KLUPE ZA REZERVE

Odlučeno je potom da se budući član Predsjedništva SFRJ bira neposrednim glasanjem građana između više kandidata srpske nacionalnosti. Pola godine kasnije, u ljeto 1989. godine, na izborima je pobijedio Bogić Bogićević kao prvi član Predsjedništva SFRJ koji je ikada izabran glasovima građana, a ne partijskih foruma. Poražen je Kecmanovićev favorit, Dragan Kalinić.

Nenad Kecmanović se kao predsjednik Saveza reformskih snaga na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini kandidovao za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. U Predsjednštvo BiH tada su izabrani kandidati Srpske demokratske stranke Biljana Plavšić i Nikola Koljević. Nakon njihovog napuštanja Predsjedništva BiH i odlaska na Pale u aprilu 1992., Kecmanović postaje član Predsjedništva BiH, ali se nakon dva mjeseca i on povlači i odlazi u Srbiju.

Zanimljivo je napomenuti, o čemu Kecmanović i njegovi prijatelji izbjegavaju govoriti, da je "golub prevrtaner" bio član Predsjedništva BiH koje je 20. juna 1992. godine proglasilo ratno stanje u BiH. Kecmanović je kao jedan od koautora (drugi je bio Fikret Abdić) teksta tog dokumenta kao agresore na Bosnu i Hercegovinu označio Saveznu Republiku Jugoslaviju i paravojne snage bosanskih Srba.

Treba utvrditi i to da su predratni čelni ljudi Saveza reformskih snaga, poput predsjednika Nenada Kecmanovića, visokih funkcionera Milorada Dodika, Dragana Kalinića, Emira Kusturice, Todora Dutine, pjevača Nenada Jankovića... danas najistaknutiji i i najdosljedniji kritičari predratne federativne Jugoslavije, najistrajniji negatori mogućnosti opstanka Bosne i Hercegovine i najagilniji borci za "srpski svet".

(BN)