Propisi postoje, ali se ne poštuju: Odgovornost je na rukovodnim ljudima Doma i ministarstva

U ustanovi u kojoj je trebalo da budu najsigurnija, pojedina djeca iz Doma "Rada Vranješević" doživjela su traumatična iskustva, a predatori su radnici Doma, sa kojima su djeca u svakodnevnom kontaktu. Apsurdno je da kontrole radnika nisu izvršene nakon slučaja iz 2019, a partijsko zapošljavanje, nadležnima je bilo bitnije od profesionalnosti radnika. 

Pored brige za smještaj, hranu i ostale potrebe, briga za bezbjednost djece je najbitnija, ali, čini se, to nije bio prioritet osoblju ovog Doma.

Disciplinska komisija, takođe, nije prepoznala ozbiljnost slučaja pa je osumnjičenog radnika vratila na posao, a kažnjen je smanjenjem plate za 20 odsto. Iz resornog ministarstva se hvale kako redovno obavljaju stručni nadzor.

Koliko je taj nadzor dobar, pokazao je ovaj slučaj.

Za rad sa djecom potrebne su stručne osobe, ali stranačko zapošljavanje, čini se, bilo je prioriet. 

"Ono što je još važno u okviru Doma "Rada Vranješević" je da je bilo pojedinačnih slučajeva u kojima vjerovatno, a evo tražićemo i za to relevantno objašnjenje, su određeni ljudi, ne u skladu sa svojim zvanjem pravim, raspoređivani na određena stručna mjesta i to se svakako mora ispitati i vidjeti zbog kojih razloga se to dešavalo“, ističe resorni ministar Alen Šeranić.

Greške nadležnih se nižu, a one govore o nesaradnji između Centra za cocijalni rad i resornog ministarstva, ali bitno je grešku pripisati nekom drugom.

Ni Tužilaštvo nije ništa bolje, pa je nakon prijavljenog slučaja čekalo mjesec i po dana da odgovorne izvede pred lice pravde. Slučaj iz 2019. godine prvenstveno su okarakterisli kao neosnovan pa su tek nakon treće prijave odreagovali.

Propisi postoje, ali se ne poštuju

"Odgovornost je ipak na rukovodstvu te ustanove i na nadležnom ministarstvu, jer su oni trebali da vrše redovnu kontrolu, a čuli smo iz izjave gospodina direktora, prilikom davanja ostavke, da je kotrola posljednja vršena prije dvije godine. Dakle nedopustivo je da se u tako velikim razmacima ne vrši kontrola i priovjera zakonistosti rada u takvim ustanovama. Ja bih rekla da je čovjek zakazao, ne sistem, jer vi donesete određene norme, određena rješenja, ali te norme treba neko da primijeni, a to je opet čovjek. Dakle oni koji su obavljali određene norme, na određenim funkcijama, oni su zakazali“, kaže Ivanka Marković profesor krivičnog prava na Pravnom fakultetu.

Iz kancelarije Ombudsmena za ljudska prava pitaju zašto se toliko čekalo na reagovanje nadležnih kada se radi o jednom od najtežih oblika krivičnog djela, za koje se po Zakonu propisuje i doživotna kazna zatvora. Neprijavljivanje krivičnog djela i počinioca još je jedna stavka koju će ova institucija ispitati. Mnogo toga pise u Zakonu, ali postavlja se pitanje šta je od svega ispoštovano.

"Postupci generalno prema maloljetnicima, odnosno djeci su hitni. Ja sam čuo ovih dana različite konotacije termina hitno, šta se smatra hitno. Hitno j eodmah i tu nema rasprave. Zadužujete određeno lice, određenog pravnika i on radi taj posao, jer hitnost podrazumijeva odmah, reakciju odmah, a ne čekanje dan, dva, 40 ili dvije godine“, ističu iz ove ustanove.

Nakon posljednjeg slučaja koji je odjeknuo u javnosti, djeca koja žive u ovom Domu, ne osjećaju se sigurno. To dokazuje i činjenica da su nedavno dvije djevojčice pobjegle iz Doma.

Postavlja se pitanje postoje li slučajevi koji, zbog straha od posljedica, nisu prijavljeni. Podrška djeci koja su seksualno iskorištavana, ne može se obezbijediti samo kroz zakon, neophodni su stručnjaci.

"Seksualno nasilje je jedan od najbrutalnijih oblika rodno zasnovanog nasilja, jer se na taj način oduzima tjelesni integritet žrtve i traume koje ovakva djela izazivaju zaista je potrebno sanirati uz stručnu, osposobljenu pomoć i podršku lica koji su u lancu zaštite. Stručna i osposobljena pomoć i podrška ne podrazumijeva samo da je neko određene profesije ili struke, nego podrazumijeva to da je prošao niz edukacija o tome na koji način treba ustvari da se bavimo sa traumatskim iskustvom seksualnog nasilja“, kaže Gorica Ivić iz Fondacije udružene žene.

Da bi se ovakvi slučajevi izbjegli potrebna je saradnja institucija, kontrola radnika i zapošljavanje po stručnosti, a ne po partijskoj knjižici. Provjera propisa rada Doma za djecu bez roditeljskog staranja, kao i strožiji kriteriji za imenovanje lica na određene funkcije neophodni su kada se radi o ustanovama ovog tipa.

Stručnjaci ističu da je potrebno raditi anonimne ankete štićenika, ali i onih koji su ustanovu napustili i koji bez straha mogu da ispričaju svoja iskustva. 

(BN/D. Cvijić)