Dok poskupljenja pustoše kućne budžete, vlast puni svoje

Rastu cijena, kako se čini, ne nazire se kraj. Nekada su poskupljenja bila tiha, puzajuća, a sada su galopirajuća. Pa ko u trku može i trči. Ako se porede cijene prije godinu dana i danas, vidjeće se ogromne razlike.

Ako smo prošle godine u prosjeku godišnje trošili 1.200 maraka za gorivo, danas je to 1.920 maraka, znači 720 maraka više. Posljedično i cijene osnovnih životnih namirnica otišle su u nebesa.

Prošle godine nam je trebalo oko 100 maraka godišnje za ulje, danas 300, što znači 200 maraka više. Za brašno je prošle godine u prosjeku godišnje trebalo izdvojiti oko 102 marke, danas 222, što je 120 maraka više.

Ako smo za hljeb izdvajali prosječno 365 maraka godišnje, taj iznos sad ide do 584 marke ili 219 maraka više. Za mlijeko nam je potrebno sada 108 maraka više, pileće meso 630 maraka više, juneće meso 350 maraka više.

Kada podvučemo crtu i saberemo koliko nam je na godišnjem nivou za gorivo i osnovne životne namirnice trebalo prošle godine, a koliko danas dolazimo do razlike od čak 2.347 maraka.

Očigledno, veliki udar na više nego skorman budžet građana.

I dok građani siromaše, budžeti se pune. Prihodi od indirektnih poreza za četiri mjeseca ove godine iznosili su tri milijarde i pet miliona maraka i  veći su za čak 538 miliona KM ili 21,82 odsto u odnosu na isti period prošle godine.

“Najveći dio prihoda od indirektnih poreza, završio je kod entiteta i Brčko distrikta. Tako je Federaciji BiH u četiri mjeseca 2022. godine raspoređeno milijardu i 283 miliona KM, Republici Srpskoj 715 miliona KM i Brčko distriktu 71 milion KM”, saopšteno je iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Kad se budžet puni putem rasta cijena i inflacije to se u ekonomiji označava kao inflatorno oporezivanje. Ovoj vrsti oporezivanja podliježu svi građani, a administracija nema nikakve troškove, kaže ekonomista Milenko Stanić i dodaje da bi korektno bilo da se taj prikupljeni porez vrati građanima.

“Kratkroočno sigurno da bi dobra i poželjna mjera bila da se građanima jednokratno vrati dio tako prikupljenih prihoda po uzoru na Srbiju, ali svakako dugoročno rješenje je zaustavljanje rasta cijena”, kaže Stanić.

Svjedočili smo obećanjima da će se ukinuti akcize, smanjiti PDV. Ali, sve je ostalo samo obećanje.

“Zašto je to tako? Vjerovatno je procijenjeno da taj prihod koji je prikupljen u budžetskim kasama je važniji za finansiranje predstojećih izbora i glasača, a zanemaren je interes većine građana i njihovog blagostanja”, ističe Stanić.

Osim toga, kaže Stanić, izgovori vlasti da je inflacija uvezena, samo su djelimično tačni. Nije nam svijet kriv što nemamo  domaću proizvodnju hrane, kao što nije kriv za pretjeranu javnu potrošnju koja višestruko nadmašuje mogućnosti realnog sektora da finansira takvu porošnju, zaključuje Stanić.

(BN)