Cijene namirnica i goriva rastu, ali niko ne reaguje!

Inflacija puni državne budžete, povećavaju se plate radnicima u javnom sektoru, a izdvajaju se i plate i naknade političarima koji mjesečno u svoj džep inkasiraju od 2 500 do 5 ili 7 hiljada maraka.

To je vjerovatno i razlog zašto niko ne reaguje na stalni rast cijena jer njihove plate sva poskupljenja mogu pokriti dok građani, koji uglavnom dobijaju minimalnu platu između 500 i 600 marka, broje svaku marku kad dođu u trgovinu po osnovne životne namirnice. 

U svijetu se bar protestima pokušava postići bolji standard za građane, međutim, u BiH nema protesta samo pozivi preko društvenih mreža na bojkote benzinskih pumpi ali nema konkretnih poteza.

Ipak,iz republičkog Udruženja prevoznika stižu jasnije najave da će, u dogovoru sa prevoznicima iz FBiH, obustaviti rad na 10 dana.

 „Mislim da ćemo uspjeti da se dogovorimo da u narednom periodu za nekih 10 dana svi stanemo što znači da kamione nećemo izvoziti sa parking mjesta narednih 10 dana da bi dokazali institucijama BiH da treba da shvate da je ova privredna grana veoma bitna u RS i BiH i da s nama razgovaraju kako doći do rješenja“, kaže Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport RS.

Cijene barela nafte na svjetskom tržištu u proteklih nekoliko dana su u padu za više od 2 odsto. Međutim, to se ne osjeti u BiH jer cijene nafte i naftnih derivata dostižu svoj maksimum, pa je tako na pojedinim pumpama litar goriva dostigao cijenu od 3,75 maraka. Postavlja se pitanje da li na ovaj način naftaši pa čak i država uzimaju ekstraprofit?

 „Ti prihodi bi trebali da se solidarno dijele sa građanima i privredom a da bi u dugom vremenskom roku udari i padovi privredne aktivnosti bili manji. Izgleda da u tom pravcu nemamo razmišljanja sva razmišljanja su usmjerena na izbore i šta će biti naredna tri mjeseca, da iskoristimo povećane prihode da povećamo plate administraciji koja je u glavnom partijski zaposlena a nakon tri mjeseca probleme sa stagnacijom privrednih aktivnosti će rješavati očigledno neko drugi“, kaže Milenko Stanić, ekonomista.

Političare u BiH tema poskupljenja mnogo ne zanima, jer više se bave izbornim zakonom koji nikoga neće nahraniti, a javnost i dalje čeka realne mjere smanjenja opterećenja i povećanje standarda života. Sve to, kažu sociolozi, dovodi u pitanje da li bi se protestima ili bojkotom zaista nešto promijenilo.

„Protesti građanski neposluh bunt revolt itd u cijelom svijetu je u staganciji i nigdje se nije pokazao kao dobro oruđe da se ili da se nešto promijeni ili naprave revolucionarne promjene. Procesi koji se dešavaju u BiH nekome odgovaraju, možda građanima ne odgovara ali nekome odgovara sigurno pa je zato situacija takva kakva jeste, mi ne možemo da govorimo o krizama u dijelovim BiH jer čitava BiH je u krizi“, kaže Davor Vidaković, sociolog.

Za nekoliko mjeseci, svi oni koji bi trebali nešto da urade za građane, će u okviru predizbornih kampanja ponovo obećavati da će nakon oktobra stvari biti radikalno bolje.

Konkretne mjere, bilo to smanjenje akciza na gorivo ili PDV-a na osnovne životne namirnice, čini se da će sačekati da političari završe sa ljetovanjima, na koja mnogi građani ove godine neće ni ići, pa će možda ponovo u parlamentima tu temu neko od njih barem pomenuti.

(BN/B.Vinčić)