Nisam odustao od zakonskih izmjena u Federaciji BiH

DW: Gospodine Š, zašto ste donijeli odluku o tehničkim izmjenama Izbornog zakona i šta ova odluka znači za Bosnu i Hercegovinu?

Šmit: Odluku sam donio na temelju dvije tačke. Izborni zakon za opšte i slobodne izbore u Bosni i Hercegovini tek treba unaprijediti kada je riječ o sprječavanju izbornih prevara. Dakle kad je riječ o onome ko lažira brojanje glasova, ko širi govor mržnje, pokušava da utiče na druge, na primjer ugnjetavanjem, prijetnjama, tu sam povećao kazne u zakonu. Takođe, to je u skladu sa zahtjevima Organizacije Savjeta Europe i Venecijanske komisije koja je dala prijedloge i njih su zapravo podržale sve strane u Bosni i Hercegovini, kao i Evropska unija. A što se onda događa? Svi to podržavaju, ali ništa se ne mijenja. U Parlamentu je ovaj pokušaj propao. Zato sam sada donio ovu odluku.

Mediji u BiH su objavili dokument o izmjenama Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH. U tom dokumentu bilo je odredbi koje su izazvale veliko negodovanje. Je li to bio Vaš službeni prijedlog i ako jeste zašto ste promijenili odluku? Zbog pritisaka?

To je bila osnova za raspravu. Ja to nisam odlučio. Moja odluka je kada stavim svoj potpis na nešto. To još nisam učinio. Postoje dvije teme o kojima želim nešto da kažwm. Mi imamo dramatičnu situaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tamo imate vladu, predsjednika i potpredsjednika. Nijedan uopšte nije izabran u posljednje četiri godine jer je izbor blokiran. Tu je još uvijek stari predsjednik koji je izabran 2014. godine.

Postoji Ustavni sud u Federaciji. Koliko ima sudija? Devet. Koliko ih je imenovano? Pet. Zašto je to tako? To je zato jer onaj ko je prelazni predsjednik (entiteta FBiH - op.red.) ili vršilac dužnosti ne proslijeđuje prijedloge za imenovanje sudija Parlamentu iako ima jako dobrih kandidata. To znači da u pravom smislu te riječi postoji zastoj u provođenju prava iz političkih taktičkih razloga. 

Koja je stranka za to konkretno odgovorna, gospodine Šmit?

To nije jedna stranka, ali predsjednik je iz HDZ-a (Marinko Čavara - op. red.). Međutim, sada uopšte ne želim da stavljam (tu) stranku na stub srama. Tu obavezu ispunjavate i ne koristite je kao alat za blokiranje u korist bilo koga ili bilo čega.

Zašto onda niste donijeli odluku?

Jer dajem još jednu, posljednju šansu da izvršna i zakonodavna vlast to odluči. To zapravo tu pripada, tome nije mjesto na mom stolu. Ja sam, da tako kažem, samo onaj koji pomaže u nuždi.

Za nekoliko sedmica ćemo se sastati sa predstavnicima stranaka. A onda ću vidjeti ima li pomaka. A nakon izbora bi se trebalo dalje razgovarati na evropskom nivou i o tome kada Bosna i Hercegovina može da postane članica EU. Ako ne mogu da pokažu napredak, onda će to izazvati velika pitanja, i to ne samo u Bruselu. Upravo sam zato i preuzeo inicijativu pred izbore. To je zadnja šansa, da tako kažem. Zadnji izlaz prije odluke.

Očekujete li zaista da će ta odluka biti donesene prije izbora u oktobru?

Izbori su za dva mjeseca. To je razuman vremenski period. Pritisak sada raste s moje strane. A onda ćemo vidjeti! Pri tome, treba da imaju na umu da ja imam izvršna ovlašćenja. Nisam odustao od njih. Samo ih ovaj put nisam koristio.

To znači da ste to samo prolongirali, ako sam Vas dobro razumjela?

Uvslovio sam to i nadam se još jednom da svoja ovlašćenja ni u jednom trenutku neću morati da koristim. Nadam se, i s obzirom na izbore, da svi žele da pokažu da nešto mogu. I zato nisam potpuno bez očekivanja i bez nade.

Kada je riječ o drugoj temi (promjenama Izbornog zakona - op. red.), tu imamo veoma komplikovanu pravnu situaciju.

Imamo delegate koji se biraju u takozvani Dom naroda, koji trba da odlučuju ​​da li su ovim ili onim zakonom povrijeđeni nacionalni interesi Srba ili Bošnjaka ili Hrvata, a koji takođe moraju da budu izabrani. Tamo gdje su, na primjer, Hrvati ili Bošnjaci, vladaju ogromne tenzije.

U gradu Goraždu od 25.000 stanovnika, živi 24 Hrvata. Inače, ni prije rata ih nije bilo puno više. A onda imate kanton Mostar (Hercegovačko-neretvanski – op. red.) gdje živi 120.000 Hrvata. I oni šalju tri delegata, a Goražde jednog. I tu se postavlja pitanje jer je sud rekao da to ne može u potpunosti biti tako. A Parlament nažalost odluku o tome nije donio.

To pitanje je bilo pogrešno komunicirano. I zbog toga sam rekao, da mislim da je pametno, da ne želimo to da provodimo, već da se mora razgovarati s ljudima od kojih su neki stekli utisak ili su mislili da se samo "nagrađuju" oni koji žive na području s mnogo etničkih sunarodnjaka odnosno Hrvati s Hrvatima. Nije se uopšte radilo o tome.

Ni u kojem slučaju ne želim ovdje da probudim utisak da se želi podijeliti Bosna i Hercegovina na različite etničke regije. Ne, zaboga, ja sam tu upravo da to spriječim i da održim takozvani teritorijalni integritet.

I zato mi je nevjerovatno važno da ljudi, uključujući i onih 24 u Goraždu, znaju da su zastupljeni. Ali naravno da se negdje mora napraviti ravnoteža. O tome mora da se razgovara. Činilo mi se da je rasprava, koja se ovdje vodila, bez obzira od koga je podstaknuta, vođena pogrešno. Građani imaju pravo da se izjasne, ali meni se to učinilo malo prekomplikovanim i zato sam to sada stavio na čekanje. 

No, možete li reći vrlo konkretno šta Vi mislite o cenzusu od tri posto?

Ne mislim da je to u toj formi primjenjivo. Zbog toga se mora ići drugim putevima, kako bi s jedne strane imali proporcionalnost, a s druge strane da građani to mogu razumjeti i podržati.

Dakle, uzimam sebi vremena da razgovaram o tome. Nažalost, razgovori o Izbornom procesu posljednjih godina, moram reći 10 godina, su uvijek bili neuspješni. Ja takođe ne želim sa mijenjam važeći Izborni zakon, ali je moja namjera da pronađem pravi način za rješavanje tih raznih manjih problema, ako mogu tako reći. I tu mogu da se oslonim na moje mogućnosti koje mi daju tzv. bonska ovlašćenja ako baš ne ide nikako drugačije.

U pozadini se posljednjih dana odvijala prava diplomatska ofanziva. Bilo je informacija da npt. SAD vrše posebno veliki pritisak na Vas da donesete ove odluke. BiH je, čini se, postala žrtva različitih interesa van zemlje. Kako Vi gledate na poziciju zemlje u aktuelnoj geopolitičkoj situaciji?

Jako sam srećan kada se države brinu o Bosni i Hercegovini, jer razni političari u BiH, bilo u Sarajevu ili u Banjaluci ili bilo gdje drugo, imaju pogrešan osjećaj da se svijet vrti oko BiH. To nije tako, hvala Bogu, jer ako bi to tako bilo, onda bi to značilo da imamo tešku situaciju u Sarajevu.

Znači li to da pritisak ipak nije bio tako veliki?

Pa sad, znate ja 30 godina nosim političku odgovornost. Pritisci postoje svuda, ali ovdje se radilo o saradnji. I smijem reći da je dobra stvar za Bosnu i Hercegovinu što je međunarodna zajednica, minus Rusija, ponovo odlučna. I zato, mogu reći, to nije bio pritisak, nego smo se usaglasili. To se odnosi na ovo što sam sada uradio i odlučio. Rekao bih da je to interes.

Od početka rata u Ukrajini BiH je ponovo u fokusu, brojni promatrači govore o zabrinjavajućoj situaciju u zemlji. Nakon svega što se dešavalo u posljednje vrijeme, strahujete li za stabilnost u zemlji?

Zabrinut sam. Zabrinjava me zapaljiva retorika. Sada je, moram to reći, Izetbegović (Bakir Izetbegović, predsjednik SDA- op. red.), potpuno zastranio, govoreći kako se mladi ljudi mogu više ili manje naoružati i slične gluposti. To se mora ne samo jasno odbaciti, već i reći: 'Oprez! BiH je dragocjena porcelanska kutija. Ne može se hodati okolo i pričati takve stvari.' Spomenuli ste Ukrajinu. Mi ne znamo šta Rusi misle. Ja ne želim da kažem da će ovdje početi rat. Ne, tu brigu, vjerujem, mogu odbaciti. Ali tu je stvaranje nestabilnosti, i to me već pomalo brine, da se ovdje bavimo pogrešnim temama.

Gospodine Šmiz, Milorad Dodik dovodi u pitanje Vašu legitimnost na poziciji visokog predstavnika, ovih ste dana u Sarajevu doživjeli kritike kakve ni jedan drugi visoki predstavnik prije Vas nije doživio, sada Vas je oštro kritikovao i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Šta to znači za Vaš budući angažman u BiH?

On mene nije kritikovao, on je mene uvrijedio. (ljutitim glasom) Moram reći da to ne ide, ta forma političke komunikacije koja ovdje postoji. (i dalje ljutitim glasom). Čak i kada je neko predsjednik jedne zemlje, od njega se očekuje pristojnost i poštovanje prema drugom. Gospodin Dodik je, rekao bih, poseban slučaj jer on tu retoriku njeguje godinama. I oni koji su se malo potpalili u Sarajevu treba to da imaju na umu, a ja to jako dobro znam:  ako više ne bude visokog predstavnika, onda nema ni stabilnosti. Ja ću otići sa ove dužnosti  tek kada put u evropske integracije bude osiguran.

Ali mnogi ne poduzimaju ništa po tom pitanju. Umjesto što mene zasipaju uvredama bolje bi im bilo da rade, donose zakone i iznalaze rješenja. Nemam više što reći o toj gospodi.

(DW/ foto: Elvis Barukcic/ AFP/Getty Images/ Elman Omic/ AA/picture alliance)