Srpski povratnici bez struje, vode i prohodnog puta

Selo Prkosi u petrovačkoj opštini nekada je imalo oko 200 vrijednih zemljoradnika, Srba, koji su obrađivali svoju zemlju, gradili, održavali puteve, bili pravi domaćini, a iz kojeg je izrastao niz dobrih, poštenih i školovanih ljudi.

Međutim, danas u ovoj krajiškoj pitomini živi svega četiri domaćina, koji su se vratili na svoja ognjišta koja su spaljena 1995. godine, u toku ratnih sukoba na toj teritoriji.

Četvrt vijeka Srbi ovdje nemaju struju, ne gledaju televizor, nemaju bojler,mašinu za veš, nemaju osnovne uslove za život koje bi morao da ima svaki čovjek. Istini za volju, ako je vrijeme vedro i sunčano, putem solarnih panela dobiju struju a kada se navuku oblaci, svijeća je opet njihova sijalica. 

„Mi ovdje graničimo sa dvije opštine. Pripadamo petrovačkoj opštini i graničimo sa bihaćkom i drvarskom opštinom i nekako smo mi ovdje slijepo crijevo. Mi nemamo vode, struje. Niko nam nije bio naklon. Svi se mučimo i u 21.vijeku da čovjek živi bez struje to je van svake pameti", kaže Branko Obradović, selo Prkosi kod Bosanskog Petrovca.

„Do rata nas je ovdje živjelo 66 domaćinstava, prosječno oko 150 do 200. Rat je učinio svoje , sad se vratilo nešto starijeg i ima momentalo 4 stanovnika“REC“Zime su ovdje suriove, jake. Nema puta, struje vode“, kaže Sretko Kerkez.

Crkva Uspenja presvete Bogorodice prkosno čuva svoje Prkose i preostale Prkoščane, ali i one koji žive vani, ali ipak dođu da obiđu svoja ognjišta. Niz zaraslih imanja, ruševina, ali i nekoliko zaključanih kuća... Slika je to Prkosa, sela smještenog u prelijepoj netaknutoj prirodi u zagrljaju planina Čave i Lupine.

„Selo je pusto i imamo ovdje 4 kuće i pet parohijana. Hram  se otavra povremeno, po potrebi ali hvala Bogu u zadnjih 10 godina bude malo masovniji skup poslednje nedelje u julu kada većina ovih ljudi koji su se raselili po svijetu dolaze da obiđu grobove predaka i ovu crkvu koja je i obnovljena njihovim trudom“, izjavio je Nikola Arkula paroh bukovačko-drinjski.

Mještani Prkosa do svojih kuća sa magistralnog puta Bihać-Petrovac dolaze prašnjavim putem punim dubokih rupa koji niko ne održava, dok o vodi za piće iz vodovoda mogu samo da sanjaju.

Zato se s razlogom postavlja pitanje, da li neko namjerno želi da ugasi ovo, jedno od najzapadnijih srpskih sela u BiH, i da otjera i to malo preostalih Srba, jer šta drugo želiš nekome ako mu ne daješ posao, struju, vodu, put, niti bilo kakvu drugu pomoć.

(BN)