Svi smo mi potomci jedne vjere i jednog naroda

Skloni smo da svoje grijehove i padove opravdavamo, racionaliziramo, da nalazimo brojne izgovore, dok kod drugih nismo toliko „tolerantni“. Ali čim za neki svoj postupak moramo tražiti opravdanja, to je dobar pokazatelj da smo pogriješili. Sjećam se kad je hrvatski novinar Goran Milić pravdao konvertitstvo svojih Milića time što su oni prije primanja pravoslavlja bili pogani. Slično mi je napisao jedan Hercegovac u privatnom razgovoru:

„Milorad Ekmečić, jedan od glavnih ideologa velikosrpske ideje u našem vremenu, veli da je u ovim našim krajevima „religija bila vododelnica nacija“ i tu se slažem s njim. E, sad pitam tebe: koliko su oni koji su svojedobno prelazili iz vjere u vjeru, o kojoj god kombinaciji prelaska je riječ, bili osviješteni pripadnici nacije? Кoliko su ti relativno friško pokršteni pagani u momentu prelaska na islam bili svjesni svojeg hrvatstva ili srpstva? Mislim malo ili nimalo jer taj identitet nisu ni imali.“

Moj odgovor:

Vi jeste potomci seljaka koje nitko nije pitao tko su i šta su, niti je ikog tada bilo briga kako se osjeća nekakav Jovo Marinović ili Miloš Šarić. Ali, prvi trag nam je narodna poezija. Tvoji preci, kao i moji, nisu pjevali o kralju Tomislavu, ne da nisu pjevali, nego nisu nikad ni čuli za njega, iako je navodno krunjen u njihovom kraju. Nisu znali ni izgovoriti ime Frankapana, a Šubići su im eventualno bili samo neuspjeli osvajači njihove humske zemlje (Hercegovine), iako po svojoj prilici i Šubići su im bili nepoznat pojam.

A znaš o kome su pjevali? Čak i stoljećima nakon što su ih prevjerili? Čak i vjekovima nakon što su ostavili pravoslavlje i prešli u uniju sa Vatikanom? O Nemanjićima, o kraljeviću Marku, o Obiliću, pa čak i o Svetom Savi od kojeg Vam i ime dolazi; „Hercegovina svetog Save đedovina“. Jel to identitet?

Da, i ti i Milić imate pravo, nije tada nacionalna svijest bila kao danas. Da, Srbi, Hrvati i Bošnjaci jesu danas različite nacije. Da, Hrvati, Srbi i Bošnjaci jesu narod iz istog korijena kojeg je nasilno podijelila vjera, tuđa carstva, strani zavojevači. Jedni su bili više pod utjecajem istočne kulture (Bizanta, Osmanlija), drugi zapadne (Franačke, Vatikana, Habsburga).

Sve je to točno.

Ali, točno je i to, da Vi, konkretno iz Hercegovine, Dalmatinske Zagore, đela Crne Gore, vi ste najbliži rod Nemanjićima. Tu nastaje srpska država, tu nastaje srpsko plemstvo, tu nastaje srpski jezik, tu, na vašem kamenu.

I da vas nasilno nisu prevjeravali u katolicizam, danas bi upravo vi bili najekstremniji Srbi, kao što ste sad ekstremni Hrvati. Vi se osjećate kao Hrvati i to je vaše pravo. Ali nemojte svoje prađedove utjerivati u laž, u nekakvo hrvatstvo, kad moja baba kao ni tvoja nije znala ni izgovoriti riječ „Hrvat“. Moja baba nije uopće izgovarala glas „h“.

Nisu svi na ovim prostorima bili pravoslavci. U Bosni je prije dolaska Turaka bilo nekoliko vjera – pravoslavlje, katoličanstvo, arijanstvo, bosanska crkva, možda i slavenski paganizam… Nisu svi Hrvati, pa ni Bošnjaci potomci Srba. Niti su svi Srbi potomci Srba. U našim genima nalaze se tragovi burne povijesti Balkana, kao i uobičajenog miješanja plemena i naroda.
Ali u Hercegovini je dominiralo pravoslavlje jer su Nemanjići pravoslavlje uzeli za vjeru svog carstva. Srpsko pravoslavlje stvorilo je carstvo na tri mora, najveći civilizacijski, povijesni, politički poduhvat južnih Slavena.

Logično pitanje: Nemanjići su pravoslavni Srbi, Hercegovina im je baza, šta su izvorni Hercegovci, vaši preci?

Dalmatinska Zagora, Hercegovina, dio Bosne, dio Crne Gore i dio Srbije (sa Кosovom) čine prirodnu cjelinu. Zovi je Velika Hercegovina ako hoćeš, Ilirija, Dinarija, Velika Bosna, Velika Srbija…. ali to je rodna kuća – svetosavlja, srpske nacije, Nemanjića, epske junačke poezije, štokavskog jezika….

Vi ste bili Srbi onda kad je Beograd prelazio iz ruku Bugara u ruke Mađara. Vi ste bili Srbi onda kad je „pukla puška u Gabeli ravnoj i ođeknula sve do Nevesinja“, a to nije bilo tako davno, svega 100 godina prije nego što si se rodio.
Ne sporim vam da se danas osjećate kao Hrvati, da prihvaćate hrvatski identitet, da ga gradite, ali nije u redu što od svojih predaka pravite ono što oni niti su bili, niti su znali izgovoriti, što se niste odrekli njihovih prezimena, kad ste se već odrekli svega što im je bilo sveto.

Goran Šarić, nezavisni istraživač

vidovdan.org

Foto: vidovdan.org