Za osamostaljenje mladih novac glavna prepreka

U većini razvijenih svjetskih zemalja mladi već nakon punoljetstva počinju samostalan život, ali u Bosni i Hercegovini to nije slučaj. Pitali smo mlade ljude, roditelje, ali i stručnjake  zašto se mladi teško osamostaljuju i koliko je bitno njegovati porodicu.

Svaka druga osoba do 35 godina u BiH još živi sa roditeljima. Ako pitate mlade zašto se ne osamostaljuju, odgovori su slični: posla nema, a ako rade, plate koje su jedva iznad minimalca ne dozvoljavaju razmišljanje o svom ili iznajmljenom stanu.

Dvadesetogodišnji Danijel Vukmirović iz Doboja radi, ali kaže da plata koju većina danas zaradi ne dozvoljava nikakve planove za rješavanje stambenog pitanja.

“Od svake plate koja je ispod 1.500 KM se ne može uštedjti da biste npr. počeli da pravite kuću. Preskupo je biti i podstanar jer je teško naći stan za koji je kirija ispod 300 KM, plus grijanje koje je poskupjelo, a poskupiće i struja”, ističe Danijel.

Mladi prestanu da žive sa roditeljima uglavnom kad stupe u brak, ali se i na to teško odlučuju, opet zbog sve teže finansijske situacije, kažu roditelji.

“Plate su glavni razlog, cijene. Ako rade kod privatnika ne mogu da podignu kredit kao oni koji rade u državnoj ustanovi”, kaže jedna Bijeljinka.

Roditelji smatraju da postoje i drugi razlozi, kao onaj da su djeca u roditeljskoj kući zaštićena i pomalo uljuljkana, a neki čak da su oni sami krivi za to što njihova djeca toliko dugo žive sa njima, dok u mnogim zapadnim zemljama izlaze iz kuće čim napune 18 godina i postanu punoljetni.

- Finasije jesu osnovni faktor, ali će oni koji su čvrsto riješeni raditi i dva, tri posla da bi obezbijedili krov nad glavom, kaže psiholog Mladenka Perić Stojnić. Ističe da naše ponašanje, ipak, uglavnom određuje tradicionalno vaspitanje i potreba da se sačuva očevina, odnosno kućno ognjište.

“To je gnijezdo, nešto što ne bi trebalo da se uruši nego da se njeguje. Upravo ta porodična kuća je mjesto gdje se osjećamo najpotpunije, najsigurnije i tu se uvijek vraćamo poslije suočavaja sa životnim izazovima”,  naglašava Perić Stojnić.

Sociolog Vladimir Vasić smatra da je dobro ako postoje uslovi za osamostaljenje, ali ne vidi ništa loše u životu u velikim, dvogeneracijskim porodicama, pogotovo danas kada se nameću vizije malih porodica, a tradicionalna porodica sve više rastura.

Vasić kaže da su u bliskoj prošlosti takve zajednice bile jedini mogući format koji je garantovao opstanak.

“Mi se danas pravimo stranci i modernijim više nego što jesmo pa ćemo, po cijenu života u nekih 20 kvadrata, a posebno mi muškarci, napustiti roditeljski dom, komfor, slobodu i bolje uslove, zbog neke tzv. slobode i otići da živimo nekim savremenim načinom života koji se reklamira”, ocjenjuje Vasić.

Roditelji od malih nogu treba da bodre djecu i da rade na njihovom samopouzdanju kako bi izrasli u stabilne i funkcionalne ličnosti. Istovremeno, potrebno ih je učiti da je porodica osnova društva i da kao narod možemo da opstanemo samo ako budemo njegovali velike i funkcionalne porodice, zaključuje Vasić.

(BN Foto: Grad BL)