81 godina od ubistva Srba u Bijelom Potoku

U Bijelom Potoku nadomak Banjaluke, obilježena je godišnjica stradanja 54 srpska civila, među kojima je bilo žena i djece. Branko Milinković, predsjednik Udruženja porodica, potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog terora Bijeli Potok, kaže da su njegovi preci ubijeni na mučki i svirep način.

“4. aprila 1942. godine, naše komšije su mojoj porodici rekle da ne moraju bježati i da im se ništa neće dogoditi. Dan kasnije, 5. aprila, ustaše su došle preko Potoka i ubile Vujasinovića porodicu i Vase Bogojevića. Oni su njih tukli maljevima i cjepanicama, kako ostatak sela ne bi ništa čuo. Nakon toga, došli su u selo”, kaže Milinković.

Milinković nam prenosi priču o stradanju 31 člana njegove porodice, koji su ubijeni na najsvirepiji način. Ipak, podsjeća na važnost oprosta i obavezu da se mržnja ne prenosi na buduće generacije.

“Veliki broj ljudi dolazi svake godine, prisjećaju se i žele da znaju o čemu se radi. Niko nikoga ne mrzi, ali mora se znati šta su uradili”, smatra Milinković.

Parastosu su prisustvovali i predstavnici Grada Banjaluka, koji kažu da je srpski narod slobodu izborio velikim žrtvama u 20. vijeku. 

“Činimo sve što je moguće da ovakva stratišta imaju prostora u medijima, među ljudima i u našim srcima. Mi mladi moramo znati zbog čega su ti ljudi stradali i na osnovu toga moramo kreirati i naš život u ovom multietničkom društvu”, kaže Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka.

Zarad očuvanja bratstva i jedinstva, o stradanju srpskog naroda u Bijelom Potoku, kao ni o drugim stratištima na području Banjaluke, nije se govorilo. Tek nakon posljednjeg, Odbrambeno-otadžbinskog rata, potomci žrtava izborili su se za izgradnju Spomenika koji je otkriven i osveštan 2002. godine.

(BN)