Samoubistva posljedica depresije i odbacivanja sredina

Osoba izvršila samoubistvo skokom u bunar u Modriči, žena preminula nakon pada s petog sprata u Zenici, samoubistvo žene u Tuzli, maloljetnik izvršio suicid u Prijedoru, muškarac skočio s 11. sprata, 53-godišnjak izvršio samoubistvo...

Unutrašnji razlozi

Ovo su samo neke od vijesti s bh. portala o seriji samoubistava u našoj zemlji u posljednjih 30 dana.

Psiholog Nermina Vehabović-Rudež smatra da bi bilo veoma važno da mediji ne izvještavaju o samoubistvima, jer takvi izvještaji u određenim situacijama, na neki čudan način, mogu predstavljati podstrek ljudima koji smatraju da je sve crno i da za njih nema izlaza.

"Kod mladih ljudi do pokušaja ili izvršenja suicida dolazi zbog teškoća i zahtjevnosti samog razvojnog perioda u kojem se nalaze. Razlozi mogu biti višestruki i obično se tiču unutrašnjih nezadovoljstava ili eventualno odbacivanja od sredine u kojoj se nalaze, od vršnjaka ili porodice. Ne u smislu – ne volimo te, već kroz podsmijavanje, neodobravanje, okrivljavanje, optuživanje ... Dakle, unutrašnji razlozi koji su najčešće povezani s tim kako su mladi ljudi povezani sa svojom porodicom i sa svojim vršnjacima", kaže Vehabović-Rudež.

U slučajevima samoubistava tačni uzroci najčešće ostaju skriveni i o njima se može samo nagađati, osim ako počinitelj ne ostavi trag. Ponekad su to iznenadna djela, a često i posljedica duboke depresije, koja traje duže vrijeme.

Važno djelovati

"Važno je rano djelovanje, u djetinjstvu, od roditeljskih postupaka, prilagođavanja potrebama djeteta, ali i postupaka nastavnika i osluškivanja onoga što djeci treba, a kroz cijeli proces učimo djecu da se znaju nositi s teškim i izazovnim situacijama. Potrebno je mijenjati društvo na način da odgovara većini, da svi imaju mogućnost da kvalitetnije žive, a ne samo malom dijelu populacije koji je zaštićen od svega i veoma ugodno živi.

Tako ćemo imati zadovoljnije roditelje koji će moći da se posvete djeci. Ovdje imate veliki raskorak između onoga što djeci treba i onoga čime su roditelji okupirani i kakve one borbe vode. Rezultat je dječija patnja, a to nisu vidljive stvari, već mogu biti maskirani u različite simptome. Ako imamo nekog u okolini kod koga vidimo da ima poteškoće s depresivnošću, onda ponudimo podršku, ništa napadno već samo da smo tu za njih", ističe psiholog Nermina Vehabović-Rudež.

Prošle godine, prema podacima FUP-a, MUP-a Republike Srpske i Policije Brčko distrikta BiH, 299 osoba izvršilo je suicid, a crni niz očigledno se nastavlja, bez adekvatnog odgovora.

Samoubistvo je vrhunac krize i zadnji korak pojedinca, koji na taj način pokazuje da njegov život nema smisla i da razloga da živi više nema, kaže sociolog Vladimir Vasić. Ključnim pitanjem smatra šta dovodi do toga da postojanje pojedinca u zajednici bude obesmišljeno.

"Razlozi koji dovode do suicida mogu biti psihološke ili ekonomske prirode, posebno u nerazvijenim zajednicama. Takođe, neadekvatna stručna pomoć, ali i međusobno nerazumijevanje može da bude okidač ", dodaje Vasić.

Mentalno zdravlje pojedinca u postkonfliktnoj zajednici, nesigurnoj za život, traume i posttraumatska iskustva u kombinaciji s loši uslovima života, značajno doprinose poraznim podacima i sumornoj svakodnevici.

"Ključno pitanje koje se postavlja u ovom kontekstu je jesmo li mi kao pojedinci možda propustili priliku da ponesemo nečiji teret, da saslušamo nekoga, da pružimo ruku, da zagrlimo? I međuljudska kriza može da dovodi do pojedinačnih problema. Tvrdim: “Nisi sam ili sama!”, jeste rečenica koja može da pomogne i da možda bude čak i prekretnica za pojedinca na fatalnom putu", ističe Vasić.

(Avaz) Foto: Ilustracija/AP