Presude za izbornu krađu u Doboju: Dokazano da su masovno glasali mrtvi i oni koji nisu izašli na izbore, optuženi oslobođeni

Skoro pet godina nakon poništavanja Lokalnih izbora u Doboju 2020. i dalje traju suđenja za najveći slučaj izborne prevare kojim se bavilo domaće pravosuđe. Podignuto je 67 optužnica protiv 350 lica, a Osnovni sud u Doboju, prema posljednjim informacijama, donio je 27 oslobađajućih presuda za 139 lica i samo jednu uslovnu osudu protiv dva lica.

Većina presuda je donesena po istom obrascu: izborne prevare su dokazane, ali nema dokaza da su za to krivi članovi biračkih odbora. 

U 22 prvostepene presude koje je analizirao Transparency International u BiH potvrđuje se da je Tužilaštvo u svim slučajevima uspjelo materijalnim dokazima i iskazima svjedoka dokazati da se izborna volja građana najčešće prekrajala po dva scenarija:  

Glasanjem u ime birača koji nisu izašli na izbore – najčešće onih koji žive u inostranstvu, 

Glasanjem u ime umrlih lica koja nisu izbrisana sa biračkog spiska. 

Suđenju je prethodilo poništavanje izbora od strane CIK-a, nakon čega su uslijedile krivične prijave, istrage i podizanje optužnica. Sumnja se pojavila zbog rekordne izlaznosti od skoro 70%, a na pojedinim biračkim mjestima prema računici CIK-a  utvrđeno je da je svakih 50 sekundi glasao jedan glasač.

Nakon ponovnog brojanja glasova CIK je ušao u postupak u kojem su urađena grafološka vještačenja potpisa birača i njihovo poređenje sa podacima IDEEA-e, i tom prilikom je utvrđeno da  krivotovreno 10-20% potpisa birača. Najčešće se, prema ovom nalazu, radi o krivotvorenju sličnih ili istih potpisa od strane jedne osobe za više rubrika na različita imena ili dodavanjem inicijala u više rubrika. 

Šta je dokazano na Sudu? 

Tužilaštvo je, u većini slučajeva koje je analizirao TI BiH, dokazivalo krađu od jednog do sedam glasova po biračkom mjestu, na način da je izvodilo svjedoke koji su potvrdili da oni ili njihovi bliski srodnici nisu izlazili na izbore i da su njihovi potpisi krivotvoreni.

Dokazivanje je otežavala činjenica da jedan broj ljudi čiji su glasovi ukradeni nije dolazio u BiH godinama, policija ih nije mogla pronaći na adresi, a svjedočenja komšija da rijetko dolaze nisu mogla biti prihvaćena kao dokaz da nisu glasali. Isto tako, podaci Granične policije da ta lica nisu ulazila u BiH u tom periodu nisu mogla biti dokaz na Sudu, jer ne postoji obaveza evidentiranja svakog prelaska granice.  

Zbog toga su relevantni dokazi uglavnom bili svjedočenja birača koji su jasno potvrdili da nisu izašli na izbore. Takođe, prihvaćeni su i dokazi u slučajevima gdje se radilo o glasanju umrlih lica i gdje se moglo jasno potvrditi da je smrt prijavljena prije održavanja izbora. Tužilaštvo je, dakle, u svim presudama uspjelo dokazati ovu pojavu, a u jednoj od njih se navodi: 

Iz izvedenih dokaza tužilaštva, svjedočenja svjedoka tužilaštva V. A., G. S. i D. G. koja su izričiti u svjedočenju da nisu izlazili kritične prilike na izbore, te uvidom u Izvod iz matične knjige umrlih za lica V. J. i D. M., Tužilaštvo je izvedenim dokazima dokazalo da pomenutih 5 lica kritične prilike nisu izlazila na glasanje i nisu se potpisala u navedene rubrike, već je to učinio neko drugi, navodi se u presudi.

Gotovo isti zaključak ponavlja se u većini presuda. Sud je u nekim slučajevima odbio prijedlog za grafološko vještačenje kako bi se utvrdilo da li su članovi biračkih odbora stavljali sporne potpise. U nekim slučajevima oni nisu pristali dati rukopis, a smatralo se da time ne bi bilo dokazano djelo za koje se terete. 

Ko je kriv? 

Zbog svega je nadležni sud smatrao da tužilaštvo nije dokazalo da su članovi biračkih odbora krivi jer se neko potpisao u ime glasača koji nisu izašli na izbore, a sve je, između ostalog, pravdano činjenicom da su se izbori odvijali u vrijeme pandemije i da je nošenje maski otežavalo identifikaciju birača. 

U većini presuda Sud navodi da utvrđena činjenica da je došlo do falsifikovanja izbornih rezultata ne može automatski značiti krivičnu odgovornost članova izborne administracije. 

Tužilaštvo nije dokazalo koji član biračkog odbora je utvrdio identitet u tom slučaju, koji je dozvolio da se to lice potpiše, a koji je predao listiće za glasanje, niti kome od kandidata je navedeni glas pripao, jer na tu okolnost nisu uopšte provođeni dokazi, a što je bila obaveza Tužilaštva, a sve to u uslovima kada birači moraju da nose zaštitne maske koje pokrivaju veći dio lica, držeći distancu, usljed pomenutih pravila Covid-a, stoji u jednoj od presuda. 

Sud je smatrao da je sasvim moguće da “neko drugo lice približnih karakteristika lica koja nisu glasala pojavi se i glasa u ime istih, bez da za to članovi biračkih odbora uopšte znaju, a kamoli kako to OJT navodi da su omogućili svi zajedno i to istovremeno i željeli”.

Takođe, po navodima Suda nedokazana ostaje i činjenica da je promijenjen izborni rezultat, obzirom da je “nemoguće utvrditi kojem kandidatu su pripali navedeni glasovi”. 

Šta su radili posmatrači? 

Sud dodatno argumentuje presude iskazima pojedinih svjedoka koji su bili posmatrači na dan izbora, kao i činjenicom da na brojnim mjestima niko od posmatrača iz različitih stranaka nije imao primjedbe na izborni proces. Činjenica da velikom broju posmatrača nije bilo omogućeno da uđu na biračka mjesta nije bila predmet dokazivanja, a dodatni argument je i da su sami članovi biračkih odbora predloženi iz “suprotstavljenih političkih opcija”. 

Tako se u jednoj od presuda kao argument u korist optuženih navodi da “pet članova biračkog odbora koji su u istom se našli ispred potpuno različitih političkih subjekata, odnosno P. B. ispred SDA-SBIH-HB, B. R. ispred HDZ BIH, B. B. ispred SPS, K. M. ispred GOJKOVIĆ NENAD-nezavisni kandidat, K. B. ispred SEKULIĆ SLAVKO-nezаvisni kandidat, odnosno ispred politički suprotstavljenih opcija”. 

Ipak, u ovim zaključcima se potpuno ignoriše apsurd da su većinu posmatrača i članova biračkih odbora činili predstavnici opcija koje nisu dobile ni jedan glas. Naime, na izbore se prijavilo 85 subjekata, a njih 66 imalo je manje od 10 glasova i njihova namjera je očigledno bila zauzimanje mjesta u biračkim odborima. Zato nije jasno iz čega je izveden zaključak da su pomenute opcije “suprotstavljene” i da nisu bile dio iste unaprijed dogovorene igre jer su npr. na ponovljenim izborima pomenuti Sekulić Slavko i Gojković Nenad u cijelom Doboju imali po jedan glas. 

Na jednom biračkom mjestu, gdje je dokazano da su glasala umrla lica, posmatrač SNSD-a “nije primijetio ništa neobično”. Na drugom, gdje je dokazano da su glasala lica koja su bila u inostranstvu, posmatrač “Pokreta Most 21”  koji je u cijelom Doboju imao jedan glas, navodi da nije primijetio nepravilnosti, dok u korist odbrane svjedoči i posmatrač SNSD-a na istom mjestu, koji negira je da je u “toku prebrojavanja glasova neko od članova biračkog odbora ubacivao naknadno glasačke listiće ili dopisivao imena”. 

Problemi biračkog spiska 

Upravo ova činjenica  da se cijela izborna prevara odigrala pred očima posmatrača i članova biračkih odbora, koji su nominalno pripadali različitim političkim opcijama, otvara brojna druga pitanja i dodatno potkopava integritet izbornog procesa. Iz samih iskaza evidentno je da je postojalo više mogućnosti – od onih da su sporni glasovi dopisani nakon prebrojavanja, do toga da je veliki broj lica prošao proces utvrđivanja identiteta i glasao u tuđe ime.  

Podatak CIK-a o 10-20% potpisa za koji se moglo sa sigurnošću utvrditi da su krivotvoreni ilustruje razmjere izborne prevare, a ko su bili nalogodavci i organizatori u ovim postupcima nije ni bilo predmet dokazivanja. Ipak, presude potvrđujući da je neažurnost biračkog spiska glavni izvor izbornih neregularnosti, jer pored  neažurnog vođenja podataka iz matičnih knjiga umrlih, činjenica da desetine hiljada ljudi svake godine napuštaju BiH, a istovremeno ostaju prijavljeni za glasanje na redovnom biračkom mjestu, otvara dodatni prostor za zloupotrebe.  

Same presude otvaraju i druga pitanja poput onih da li su osobe zadužene za organizovanje izborne prevare raspolagale podacima institucija prije Centra za birački spisak. Ovi primjeri pokazuju neophodnost uvođenja izbornih tehnologija, prije svega kod elektronske identifikacije birača putem otiska prsta, kao i skenera za brojanje glasova kako bi se vratilo povjerenje građana u izborni proces. 

Pored toga, ključno je da pravosuđe u procesuiranju krivičnih djela povezanih s izbornim prevarama ispita i zahtijeva odgovornost nalogodavaca, odnosno osoba uključenim u planiranje i organizaciju ovih djela, jer su dosadašnje optužnice uglavnom bile ograničene samo na članove biračkih odbora, dok stranački funkcioneri u čije ime se prevare provode nikada nisu procesuirani. 

(Transparentno.ba)