Gordan Pavlović širi imperiju: Postao vlasnik i Farmlanda

Imovina Farmlenda je prvobitno procjenjena na 8,1 milion maraka. Nakon dvije neuspjele licitacije na kojima nije bilo zainteresovanih kupaca, na trecoj licitaciji kompanija Pavgord kupila je Farmlend za gotovo četiri puta manji iznos od prvobitnog.

Kompanija Pavgord kupila je kompletnu imovinu Farmlandaza iznos od 2,4 miliona KM. Od tog iznosa pokrivaju se troškovi stečaja, a ostatak pripada razlučnom povjeriocu, odnosno firmi „Standard prva“ koja je prethodno otkupila nenaplaćena potraživanja IRB-a. 

Odgovorni za uništenje Farmlanda moraju odgovarati, kaže član Glavnog odbora SDS Miladin Stanić.  

“Republika Srpska je aferom Farmland opljačkana za cijelih 85 miliona KM direktne štete, a ona indirektna je daleko veća. Nije strašno kad se desi da firma propadne, ali je strašno kad se desi da firma propadne na kriminalan način, a da za to niko ne odgovara”, smatra Stanić. 

Republika Srpska nema budućnost, sve dok se vlast umjesto razvojem i napretkom, bavi pljačkom, kaže Stanić.  

“Zamislite da je tih 85 miliona podjeljeno na 850 dobrih domaćina, kolika bi to firma danas bila. Zbog pljački i zloupotreba u poljoprivredi nema napretka u obimu proizvodnje i nema ostanka seljaka na imanjima”, objašnjava Stanić. 

Građani Republike Srpske su sistematski opljačkani putem Farmlanda i ova prodaja je samo nastavak te pljačke, kaže narodni poslanik Radislav Dončić. 

“Sigurno to nije mogao kupiti neko ko nije sastavni dio režima. To je nešto što je dogovoreno. Oni su našli način kako doći do Farmlanda. To je lokacija blizu Agroindustrijske zone, to je lokacija koja je blizu EU. Očigledno da ljudi iz režima imaju planove da nešto rade i dočepaju se dobre lokacije za malo para”, smatra Dončić. 

U slučaju Farmlanda sporno je sve ono što je prethodilo ovoj prodaji, kaže Damjan Ožegović iz Transparency international u BiH. 

Riječ je o jednom bivšem gigantu, firmi koja je zapošljavala veliki broj ljudi i kooperanata. Međutim, firmi koja je propala nebrigom i očiglednim izvlačenjem javnog novca. Veliki broj direktnih i indirektnih poreza nikada nije naplaćen, veliki podsticaji su bili od strane ministarstva, milionski nevraćeni krediti IRB-a i komercijalnih banaka. Ogromna količina novca je data, a firma je na kraju završila u stečaju i sada vidimo da se njena imovina rasprodaje”, objašnjava Ožegović. 

Cilj prodaje vjerovatno nije ponovno pokretanje proizvodnje, već dalja prodaja i rasparčavanja onog što je ostalo od nekad najveće govedarske farme u bivšoj Jugoslaviji, zaključuje Ožegović. 

(BN)