Kako su vrbovani agenti za Udbu i KOS
<p>Dokumenti CIA i FBI, skrivani desetinama godina, konačno su se našli pred očima javnosti otkrivajući način funkcionisanja jugoslovenskog državnog sekretarijata za unutrašnje poslove, odnosno bivše Uprave <br />državne bezbednosti, popularne UDBE i Kontra-obaveštajne službe, odnosno KOS-a.</p>
Konkretno, depeša od 28. septembra 1956. godine bavi se organizacijom i operacijama jugoslovenskih obaveštajnih službi, kao i elitnom jedinicom kojoj je zadatak da kontroliše sve ljude u DSZUP-u.
Neimenovani izvor A-IV poziva se na prijatelja iz Graca, za kog tvrdi da je vođa jugoslovenske imigrantske grupe u Austriji i zapadnoj Nemačkoj i da vodi obaveštajnu mrežu unutar te organizacije posvećenu prikupljanju informacija o jugoslovenskim obaveštajcima koji operišu na tom području.
Neimenovani prijatelj navodi da je Odeljenje XII jedna od najvažnijih grupacija unutar DSZUP-a, da imaju svoje “ljude” u svakom bitnom preduzeću i da jedino Tito i Ranković, ministar unutrašnjih poslova, nisu bili pod kontrolom te jedinice.
Najviši kadrovi obučavani su, navodi se u depeši, u Saveznoj centralnoj školi državnog sekretarijata za unutrašnje poslove u Beogradu i njihova obuka je trajala četiri godine. Niži činovnici su išli u niže škole ili su završavali kurseve. Povremeno su regrutovali kadrove i iz škole u Kamenici, gde su se obučavali budući KOS-ovci, a u njihovoj obuci, osim domaćih instruktora učestvovali su i bivši nemački kontraobaveštajci, sada zarobljenici.
U Kamenici su postojala dva smera - diplomatski i unutrašnji, na kojem se izučavalo zakonodavstvo, detektivski rad, nadzor, korišćenje radija i prijemnika, a polagali su i vožnju svih vrsta vozila.
Izvor A-IV u depeši navodi da su postojale tri vrste saradnika: informatori, agenti i rezidenti. Prva kategorija se obično birala iz redova onih kojima se moglo zapretiti sa nekoliko godina zatvora.
Plaćalo im se od slučaja do slučaja, a najveća nagrada im je bila zapravo da ih krivično ne gone. Rezidenti su bili birani među najlojalnijim članovima, njihov posao je bio da sakupljaju informante i
da šalju izveštaje svake dve nedelje. Oni su bili zaštićeni, ali zapravo nisu znali za koga rade - KOS ili DSZUP.
Osim detaljne provere kadrova, postojala su i određena pravila koja su morala biti ispoštovana, kao što je da informator mora da bude dobar komunista, ne sme da pije alkohol i mora da bude u stanju da ćuti, mora da ima dobar ugled, da zna da piše i čita i da je talentovan za pamćenje i posmatranje. Agente u inostranstvu vrbovali su visokom platom ili dozvolom da rade na crnom tržištu.
Komentari (0)
Budite prvi koji će ostaviti komentar na ovu vijest.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.