Kolizija predloženih zakonskih normi sa međunarodnim pravom

Da li su nove zakonske norme u prijedlogu Zakona o javnom redu i miru RS, koje se tiču slobode misli, govora i izražavanja na društvenim mrežama antidemokratske i anticivilizacijske norme koje ugrožavaju osnovna ljudska prava?

Ukoliko dođe do takvih nedemokratskih i anticivilizacijskih procesa ograničavanja slobode misli, govora i izražavanja od strane vlasti u Republici Srpskoj, imali bi kršenje :

1. Filadelfijske deklaracije koja je temelj kasnijeg donošenja mnogih međunarodnih daklaracija, konvencija i dokumenata. Ne ulazeći u razloge njenog donošenja, prva je promovisala (između ostalog) da su svi ljudi jednaki, da se neotuđivim pravima smatraju prava na život, slobodu i težnju za srećom. Prvi put u istoriji promovisana je demokratija (socijalna i politička pravda). Nasuprot davno donešenoj Deklaraciji danas u Republici Srpskoj, na tlu Evrope u 21. vijeku, imamo ograničavanje jednog vida Slobode - slobode na pravo misli, govora i izražavanja!

2. Povelje Ujedinjenih nacija, koja u svojim početnim i temeljnim odredbama između ostaloga navodi “da ponovo potvrdimo vjeru u osnovna prava čoveka, u dostojanstvo i vrednost ljudske ličnosti” itd. Ako pođemo od toga da su osnovna prava čovjeka sloboda misli, govora i izražavanja imamo situaciju da predložene zakonske norme o uticaju vlasti RS na izražavanje na društvenim mrežama krše odredbe Povelje Ujedinjenih nacija. Samim tim, one krše dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti, što ih opet dovodi u koliziju sa odredbama Povelje Ujedinjenih nacija!

3. Opšte deklaracije o ljudskim pravima, koja u svom članu članu 19. navodi: „Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo obuhvata slobodu zadržavanja mišljenja bez spoljnih pritisaka te slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva javnog saopštavanja i bez obzira na granice”.

4. Evropske konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koja pod Sloboda izražavanja u članu 10. navodi:

1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne spriječava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.

2. Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obveze i odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uslovima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva.

Prema navedenom, jasno je da namjere Vlade RS sa novim zakonskim normama sa kojima žele da utiču na slobodu izražavanja na društvenim mrežama nemaju uporište ni u ovoj Konvenciji.

1. Ustav Republike Srpske

Član 25. određuje “ Zajamčena je sloboda misli i opdjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja”.

Član 32. Ustava Republike Srpske određuje “Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i institucija, da im podnose predstavke, peticije i prijedloge i da na njih dobiju odgovor. Niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova iznesenih u predstavci, peticiji ili prijedlogu, osim ako je time učinio krivično djelo.

Dr Duško Košpić
Banjaluka