Komentar: Pogled ispod uspjeha...

<p>Novak Đoković je mnogo toga uradio i promenio u životu ne bi li postao najbolji na svetu. Da li je iko od nas spreman na takvu &bdquo;žrtvu&ldquo;?</p>

Košarka
Komentar: Pogled ispod uspjeha...

Divimo se njegovim atletskim sposobnostima, uživamo u njegovim uspesima, umiremo i rađamo se s njim gotovo u svakom finalu. Novak Đoković je, evo već devetu godinu zaredom, u našim domovima i srcima i donosi nam radost i uzbuđenje, ali i nemir i stres. Kakav je – da je – naš je.

Ali da li smo mi njegovi?! To jest, da li smemo da se pogledamo u oči i nađemo deo njega, najboljeg sportiste na svetu u našem ponašanju, životu? Naravno, osim zajedničkog porekla...

Ljudi koji žive u inostranstvu ili često putuju sada najlakše, najlepše i najponosnije mogu da objasne odakle su i to sa samo dve reči: Srbija! Đoković! Poistovetiti se sa veoma uspešnim pojedincem je jedno, ali raditi makar deo onoga što on radi, a što ga je dovelo tu gde jeste, nešto je sasvim drugo.

Da bi čovek postao najbolji na svetu u bilo čemu, pa i u „pljuvanju udalj“ potrebno je mnogo rada, truda, fokusa i odricanja. Novak od pete godine života svakodnevno trenira između pet i osam sati. Pored toga, redovno je išao u školu i zapravo radio na sebi svaki dan iz svakog apsekta. Za to bi, pre svega trebalo da zahvali pokojnoj Jeleni Genčić koja je uspela da deo te njegove snage, marljivosti i želje usmeri ka detaljima koji sliku o njemu čine potpunijom. Pod njenin uticajem Novak je počeo da sluša klasičnu muziku i čita klasike svetske književnosti, te da uči jezike. On je to prihvatio i nastavio da razvija, postavši „svetski čovek“, s manirima pravog džentlmena i znanjem pet svetskih jezika. I nastavlja dalje da ih uči, ali i da čita pošto na svaki turnir ponese po dve-tri knjige. A kada završi sa karijerom sanja da upiše fakultet.

Onda je u njegov život došla druga Jelena, sadašnja supruga Đoković, majka malog Stefana. Holistički, netradicionalan pristup životu, da su telo, um i duh jedna nerazdvojna celina i da je pojedinac čvrsto vezan za okolinu, društvo i svet u kojem živi, preuzeo je upravo od nje. A to od čoveka traži promene u načinu životu u gotovo svakom aspektu. Od ishrane, preko odnosa sa ljudima, pa nadalje. Tu dolazi do „otvaranja uma“, to jest njegov prekompozicije. Ljudi koji vode ovaj način života dobro paze šta unose u svoje telo-hram, s kime provode vreme, kako se odnose prema drugima, te vežbaju svakodnevno jogu i meditaciju, to jest i telo i um. Upravo sve ono što radi i Novak. Takav odnos prema sebi i svetu doneo mu je i mentalnu i fizičku fleksibilnost, sposobnost da radi stvari koje nijedan čovek ne može, a da pritom ostane smiren, svestan u svakom momentu. Upravo ovo se pokazalo krucijalno tokom ovogodišnjih finala u Vimbldonu i Njujorku kada je u isto vreme igrao i protiv Federera i protiv publike. I pobedio.

Pored toga, Novak je osnovao fondaciju koja radi izuzetne stvari pre svega za decu u Srbiji, a nedavno je postao i globalni ambasador UNICEF-a. Retka, retka čast. A usput je i sin, brat, otac, muž koji nije zaboravio ko je i odakle je. Da bude pravi srpski ratnik, ali samo kada je potrebno, a kada nije da pomaže svom narodu i državi (pa i šire) kako može i ume.

Da li i dalje mislite da ste „Novakovi“?! Ako niste, potrudite se da mu se barem delom približite, jer ćete tako biti bliži najboljem na svetu.

Komentari (1)

Dragomir

Na svaki turnir po dve tri knjige ponese. Ne moze jedna I mora bas na svaki turnir. Ako tako nastavi nas Nole ce sve knjige procitati pa sta cemo onda

Veličina teksta