Milion neobrazovanih najveći resurs vlasti

Ovi poražavajući podaci možda najbolje oslikavaju stvarno stanje jednog posrnulog i dekadentnog društva koje tone sve dublje i dublje. Nepismenih i neobrazovanih, kojima treba dodati i lažne partijske intelektualce koji su kupili lažne diplome kako bi napredovali u stranci i javnom preduzeću, mnogo je više od obrazovanih, neucjenjenih i razumnih, oni u mnogo većem procentu izlaze na birališta, i u tome treba tražiti jedan od najvažnijih uzroka trenunog stanja i teške situacije u kojoj se nalazimo.

Razloga za zadovoljstvo i optimizam jedino može imati režim i političari na vlasti, jer nepismeni, neobrazovani i neupućeni predstavljaju njihovo najvažnije uporište, vjerno glasačko tijelo i hipnostisanu gomilu sa kojom se najlakše manipiuliše. Što je više siromašnih i neobrazovanih to je nakaradni sistem čvršći, snažniji i dugotrajniji, pa ne čudi što je u proteklom periodu vlast postigla najviše rezultata jedino na polju sistematskog uništavanja sopstvene napaćene nacije.

Lošim obrazovanjem, kontrolisanim medijima, pričama o lažnom patriotizmu, zastrašivanjem spoljnim i unutrašnjim neprijateljima, raznim rijatili-emisijama i nasiljem, društvo se sve više uništava i zaglupljuje, a većina pretvara u zombije koji su uvjereni da su na pravom putu dok sa povezom preko očiju vjerno prate slijepog Vođu sve do ivice ponora.

Svi koji ne vjeruju u lažne Proroke, Mesije i nacionalne Vođe osuđeni su na progon, a kao rezultat ovakve politike trenutno imamo milion i kusur stanovnika manje u odnosu na popis iz 1991. godine ( 835 000 uz 196 000 nerezidenata koji se lažno vode kao stanovnici BiH a žive i rade na zapadu).

Trbuhom za kruhom otjerano je više od milion ljudi, skoro trećina ukupnog broja stanovnika, uglavnom su to mladi, najobrazovaniji i najsposobniji koji su shvatili u kakvoj državi živimo i nisu željeli da budu dio nakaradnog sistema, ponižavaju se i budu poltroni, nose partijske majice i knjižice kako bi od svojih tlačitelja i unutrašnjih okupatora dobili mrvice il neki mizeran posao.

Da nije više od milion nepismenih, neobrazovanih i siromašnih, u Narodnoj skupštini Republike Srpske vjerovatno ne bilo bilo kluba „energetskih poslanika" i više poslaničkih klubova vječitih direktora i rukovodilaca koji su mandate osvojili ucjenama, zloupotrebom javnih resursa i preduzeća, lažnim obećanjima i kupovinom glasova.

Siromašni i neobrazovani mnogo se lakše poistovjete sa nekim bahatim i neobrazovanom primitivcom nego sa odmjerenim i pristojnim intelektualcom, lakše povjeruje u lična obećanja, besmislene i krupne laži nego u realan i jasan program i ozbiljnu priču o kolektivnim i višim nacionalnim interesima.

Zbog toga je u poslaničkim i odborničkim klupama sve više ograničenih, nesposobnih i poslušnih a sve manje mudrih i obrazovanih. Samo najograničeniji i najneobrazovaniji mogu u više navrata uporno povjerovati u brojne petparačke priče i laži poput gradnje aerodroma, kosmodroma, brzih pruga i velikih fabrika, ili najnovnijih izjava poslanika Srđana Milovića koji tvrdi da je dug RiTE Gacko od 150 000 000 maraka posledica velikih investicija a ne ogromne pljačke i uništenja preduzeća!?

Ogromna većina nepismenih i siromašnih srećna je kad dobije 50 ili 100 maraka u oktobru svake druge godine, i smatra velikom čašću i privilegijom kada ima priliku da se rukuje ili fotografiše sa oznojenim narodnim predstavnikom nakon vatrenih govora i predizbornih skupova. Popiti pivo pod šatorom, staviti novac u njedra pjevačici, podići visoko tri prsta za mnoge je sam vrhunac patriotizma i pokazatelj spremnosti na žrtvu za nacionalne interese.

Većina siromašnih i nepismenih vjeruje da su narode vođe iskrene i prave patriote koje se bore za nacionalne interese a ne bogataši, kriminalci, lažovi i prevaranti koji su najodgovorniji za njihov težak položaj i siromaštvo. Živimo, ili bolje je reći životarimo, u zarobljenom sistemu u kome su na neobičan način, pomalo šizogeno i perverzno, pomiješani i međusobno isprepletani veliko bogatstvo malog broja ljudi i ogromne mase siromašnih i obespravljenih.

Obrazovanje je jedan od najvažnijih stubova na kojima počivaju sve velike nacije, i ako je ono slabo, zapušteno i uništeno teško je očekivati da kolektiv i nacija stoji uspravno, donosi razumne i pametne odluke. Sve dok se situacija ne promijeni, dok se ne zaustavi odliv mozgova, ne vrate protjerani i sposobni, podigne iz pepela obrazovni sistem i stanje medijskih sloboda, teško je očekivati velike pozitivne zaokrete i značajniji oporavak razorenog društva.

Oligarhiji na vlasti očito veoma odgovara ovakvo stanje i poredak i oni će ga grčevito braniti i dodatno siromašiti i uništavati naciju. Zato je promjena režima i načina upravljanja društvom jedan od prvih i najvažnijih preduslova za neki novi početak, nacionalnu renesansu i sveobuhvatnu obnovu napaćene nacije i društva.

Nebojša Vukanović