Muslimanka ostavila sina u Srebrenici
Moja majka koja je druge vere, zbog pritiska sredine i politike koja se u Bosni nametala svima koji nisu muslimani, ostavila nas je i nije želela da dođe sa nama u Srbiju"
Bosna i Hercegovina
Aleksandar Jovičić (29) najmlađi je predsjednik opštine u Srbiji i najmlađi u istoriji Beograda. Lider Omladine SNS-a nakon aprilskih izbora došao je na čelo Palilule, najveće beogradske opštine, a u intervjuu za Nedeljnik prvi put je ispričao svoju životnu priču kako je iz rodne Srebrenice stigao u Borču, zašto je ušao u politiku i kako ostvaruje svoj dječački san.
"Moja prva asocijacija na Srebrenicu su rat i nepravda koja je tim ratom naneta svim ljudima u gradu u kome sam se rodio. Ne volim da mislim o Srebrenici jer taj rat sam - iako sam bio četvorogodišnji dečak - doživeo kao dvostruku tragediju. S jedne strane, zbog ratnih strahota i stradanja ljudi, a sa druge, doživeo sam da mi je upravo taj rat razorio porodicu.
Moja majka koja je druge vere, zbog pritiska sredine i politike koja se u Bosni nametala svima koji nisu muslimani, ostavila nas je i nije želela da dođe sa nama u Srbiju. Ja pre verujem da nije smela iz straha za svoju porodicu u Bosni, ali to na kraju nije ni bilo važno. Ostao sam bez doma i moj otac i baka sa mnom u naručju i sa dve torbe u koje smo spakovali ceo život, došli su 1991. godine u Beograd. Od tada živim u Borči i zavoleo sam je kao da sam se tu rodio".
“Odrastao sam uz baku koja je bila izuzetna žena, znate, to su one stroge ali pravedne bosanske Srpkinje. Ona me je vaspitavala, jer je otac morao mnogo da radi da bi nas izdržavao. Bile su to one nesrećne devedesete kada nikada nismo imali dovoljno para za sve. Čim sam malo ojačao, počeo sam da radim: u auto-radionicama, nosio sam džakove na gradilištima, radio sam sezonske poslove i često sam podizao teret koji je bio teži od mene. Uporedo sam išao u školu i bio dobar đak. Radio sam i kada sam upisao fakultet. Isključivo svojim trudom i marljivošću napredovao sam do nivoa menadžera u jednoj ozbiljnoj kompaniji. Politika je došla kasnije, kada sam imao 22 godine. Imam taj borbeni duh u sebi, jer, kao što vidite, od malih nogu borim se sa životom”.
Na pitanje da li je nekada poželio da se vrati u Srebrenicu Jovičić kaže:
“Nikada nisam sanjao da se vratim u Srebrenicu jer sam znao da je to nemoguće, a nekako su mi uspomene koje sam poneo suviše tužne da bih uopšte želeo da ih evociram. Kao dečak kada sam došao u Borču, nikada nisam maštao da se preselim u "krug dvojke", želeo sam da jednog dana ja postanem neko ko će da uradi nešto više za svoj kraj i komšije. Nisam tada znao kako, nisam znao ni šta je politika, ali sam sanjario da nekako postanem neko ko će za njih da uradi velike stvario”.
Kao poslanik jedna od udarnih pesnica SNS-a u u Skupštini Srbije, zbog toga su ga i prozvali “mali Vučić”. Kaže da mu taj nadimak imponuje.
“U SNS sam ušao zbog Aleksandra Vučića. Njegova odlučnost, požrtvovanost, energija i autoritet su me privukli da budem deo stranke koju on sada vodi. Moj temperament ne trpi lažne autoritete, a on je jedini lider u Srbiji koji ima državničke sposobnosti i političke veštine istinskog autoriteta. Želeo sam da u tom političkom smislu učim od najboljeg i nisam pogrešio.
A to da ga kopiram, pre bih rekao da ga pratim. Ako on kao premijer može da odvoji vreme i da od pet ujutru prima građane koji imaju neki problem, sramota bi bila da ja kao predsednik opštine to ne uradim”.
Izvor: Nedeljnik
"Moja prva asocijacija na Srebrenicu su rat i nepravda koja je tim ratom naneta svim ljudima u gradu u kome sam se rodio. Ne volim da mislim o Srebrenici jer taj rat sam - iako sam bio četvorogodišnji dečak - doživeo kao dvostruku tragediju. S jedne strane, zbog ratnih strahota i stradanja ljudi, a sa druge, doživeo sam da mi je upravo taj rat razorio porodicu.
Moja majka koja je druge vere, zbog pritiska sredine i politike koja se u Bosni nametala svima koji nisu muslimani, ostavila nas je i nije želela da dođe sa nama u Srbiju. Ja pre verujem da nije smela iz straha za svoju porodicu u Bosni, ali to na kraju nije ni bilo važno. Ostao sam bez doma i moj otac i baka sa mnom u naručju i sa dve torbe u koje smo spakovali ceo život, došli su 1991. godine u Beograd. Od tada živim u Borči i zavoleo sam je kao da sam se tu rodio".
“Odrastao sam uz baku koja je bila izuzetna žena, znate, to su one stroge ali pravedne bosanske Srpkinje. Ona me je vaspitavala, jer je otac morao mnogo da radi da bi nas izdržavao. Bile su to one nesrećne devedesete kada nikada nismo imali dovoljno para za sve. Čim sam malo ojačao, počeo sam da radim: u auto-radionicama, nosio sam džakove na gradilištima, radio sam sezonske poslove i često sam podizao teret koji je bio teži od mene. Uporedo sam išao u školu i bio dobar đak. Radio sam i kada sam upisao fakultet. Isključivo svojim trudom i marljivošću napredovao sam do nivoa menadžera u jednoj ozbiljnoj kompaniji. Politika je došla kasnije, kada sam imao 22 godine. Imam taj borbeni duh u sebi, jer, kao što vidite, od malih nogu borim se sa životom”.
Na pitanje da li je nekada poželio da se vrati u Srebrenicu Jovičić kaže:
“Nikada nisam sanjao da se vratim u Srebrenicu jer sam znao da je to nemoguće, a nekako su mi uspomene koje sam poneo suviše tužne da bih uopšte želeo da ih evociram. Kao dečak kada sam došao u Borču, nikada nisam maštao da se preselim u "krug dvojke", želeo sam da jednog dana ja postanem neko ko će da uradi nešto više za svoj kraj i komšije. Nisam tada znao kako, nisam znao ni šta je politika, ali sam sanjario da nekako postanem neko ko će za njih da uradi velike stvario”.
Kao poslanik jedna od udarnih pesnica SNS-a u u Skupštini Srbije, zbog toga su ga i prozvali “mali Vučić”. Kaže da mu taj nadimak imponuje.
“U SNS sam ušao zbog Aleksandra Vučića. Njegova odlučnost, požrtvovanost, energija i autoritet su me privukli da budem deo stranke koju on sada vodi. Moj temperament ne trpi lažne autoritete, a on je jedini lider u Srbiji koji ima državničke sposobnosti i političke veštine istinskog autoriteta. Želeo sam da u tom političkom smislu učim od najboljeg i nisam pogrešio.
A to da ga kopiram, pre bih rekao da ga pratim. Ako on kao premijer može da odvoji vreme i da od pet ujutru prima građane koji imaju neki problem, sramota bi bila da ja kao predsednik opštine to ne uradim”.
Izvor: Nedeljnik
Povezane vijesti
Gorivo u BiH skuplje nego u Sloveniji i Hrvatskoj
Bosna i Hercegovina
7
Otkriveno: Opasni otpad u Varešu odlagan blizu kuća
0
POSKOK otkrio detalje velike akcije u BiH - Uhapšeno 15 osoba
10
Centralna banka BiH pušta u opticaj nove kovanice
1
Velika akcija POSKOK-a: Zaplijenjeno 110 kg droge, među 11 uhapšenih nekadašnji pratilac Nenada Nešića
84
Uhapšen Tuzlak, pronađena tri kg droge i pištolj
2
Komentari (46)
moravac
Šta sve majka rodi i voz dovuče u Beograd!
objektivn
ako mu je majka muslimanka sta je on ? uzbekistanac il vanzemaljac ,pravoslavac,musliman ,katolik pitanje za tisucu kuna :)
Petar
Nije ovo jedina porodica koja se raspala u toku rata.Gospodinu svaka cast na rezultatima a kako ce on izgraditi odnose sa svojom familijom on sigurno mnogo vise zna od nas.Svako je imao svoj izbor zasto to isto uskracivati njegovoj majci kojij je u to vrijeme bilo sigurno najteze .
metalac
Koja bljuvotina od naslova i teksta..svi su ostavljali i bili ostavljani,a ovdje je najbitnije da je majka muslimanka koja je ostavila sina kojeg su otac i baka odveli u Srbiju,valjda je obrnuto.Izuzetno cijenim BN,ali manite se senzacionalističkog žutila koje dodatno raspiruje šovinističke strasti kod primitivaca .Dosta nam je ona tri mafijaša koji rade i prekovremeno da zatruju ovaj već dovoljno zatrovan narod.
Загор
Прича је пуна рупа. Највјероватније да је у контакту са мајком и осталом родбином са њене стране, али због гласачког тијела и странке покушава то да прикрије.
1991. je bila teska
Meni su u sjecanju bikovi na raznju tokom skupova SDA. Obecanja o bohatstvu koje ce doci jer ce Saudijska Arabija dati para kao blata svima. Najstravicniji govor je bio profesora matematike na Bajram 1991. tu on kaze da ce Srbima vaditi oci prstima. S tog skupa je dosao neko kome je volio i kaze*Bjezi, niko ziv nece ostati'. On je jadnik ostao i poginuo. Decko ne treba da osudjuje majku, ali je dobro da je rekao sta je imao. Javice se ona njemu kad tad. On je izgubio majku, ja sve koje sam znala.
Rada
Neke se stvari u ovoj priči ne slažu. Gospodin kaže da je 1991 godine došao sa torbom u očevom naručju u Beograd kao izbjeglica. Za njegovu informaciju u Bosni se tada normalno radilo i nije se niko raseljavao u tom periodu. Malo je polupao lončiće.Biće da ti je otac ostavio suprugu. Potraži majku to ti je najpreče.
IQ
Pa nije majka ostavila tebe nego ti nju. Ti si otišao iz rodne Srebrenice a ona je ostala. Ne mora se odmah pažnja davati tome sto je ove ili one vjere. U ostalom, ti da imaš imalo ljudskosti u sebi potražio bi je. Majka je jedna i biće vremena za kajanje. Nego nos dole i potraži tu ženu.
Nikaragva
Tužna ratna bosanska priča. Najveći stradalnici tog nesretnog rata su djeca iz mješanih brakova. Na koga da puca sin Srbina i Muslimanke u tom jadu i zašto. Danas posle mnogo godina izašlo je na vidjelo da se taj ubilački rat vodio bez veze, za nekakve ideologije gluposti, za nekakve interese koji nemaju veze sa vezom o narodu. Rat se vodio iz privatnih interesa, a nerod je bio samo kolateralna šteta. Teško onom seljaku radniku običnom malom sirotom čovjeku koga uvedoše u rat moćni politički fergoni za rad svojih ličnih privatnih interesa. Teško nama sa ovim našim jadnim političarima. Bolje je da nas branili nisu i da nas nikad više ne brane, jer kako su krenuli nitiće biti nas a niti njih jer ćemo morati otići svi zajedno u tri lepe PM.
Piksi
Politika je čudo, a?
Veso
Moja kolegica, muslimanka je došla u Srbiju iz Federalnog Sarajeva krajem 1992 godine jer su joj djeca bila sa mojom djecom u Kragujevcu. Ovo samo navodim kao primjer tom mladom čovjeku, a da nije smjela njegova majka 1991 godine kada jos rata nije ni bilo u BiH. SVE MI JE TO NOVINARSKA PATKA DA UVELIČAJU TOGA ČOVJEKA.
Лија
Потражи мајку и опрости јој ако је погријешила према теби. Мајка је једна. Докажи овим злобницима да си комплетан човјек. Посјети и родбину са мајчине стране. Будимо људи, рече Св. Патријарх Павле.
србинрс
Само нам појасни како си стигао да завршиш факултет, „временом напредујеш" до менџера озбиљне фирме , а тек „ касније" са 22 године уђеш у политику???
sin
Ako si shvatio majku u to vrijeme,bio si mali pa sada shvatas sve,zasto je nisi potrazio,? Majka je ipak jedna... to ti fali da budes kompletan covjek i uspjesan. Jer ako ti nije stalo do tvoje majke rodjene,kako ce do drugih ljudi.
...
I onda si pljunuo na sve kad si se uclanio u SNS...
xy
Ne piše je li mu majka preživjela Srebrenicu kao i njegovi ujaci,djedovi,bake,rođaci sa majčine strane... Sa očeve jesu...
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.