Govedaričina prva - zadnja šansa SzP

Govedarica mora Dodiku postaviti precizan rok (recimo, najdalje do 01. decembra ove godine) do kada mora podnijeti neopozivu ostavku, a prethodno smijeniti aktuelnu vladu i time omogućiti formiranje prelazne vlade sastavljene od svih relevantnih političkih subjekata čime bi se otvorio put slobodnim i fer izborima na u Republici Srpskoj, s tim da bi vanredni parlamentarni i predsjednički izbori bili održani najdalje u martu 2017. godine.

Ovakvi zahtjevi neće biti ništa novo.

Biće to konkretizacija zahtjeva koje su lideri SzP uputili sa protesnog skupa, koji je 14. maja ove godine održan u Banjaluci (Na koje su u međuvremenu zaboravili). Vukota Govedarica, tada nije bio na čelu SDS-a, odnosno SzP, zbog čega on jedini ima kredibilitet da povuče konkretan potez. Ostali lideri i liderčići opozicije neka se i dalje češkaju po glavi i prisjećaju gdje su sve pogriješili, možda im tako padne na pamet i da bi trebali da preuzmu odgovornost i snose posljedice za svoje greške umjesto što i dalje zamajavaju ovaj narod i glume velike face, a više podsjećaju na male bebe koje je čika Mile prevario i uzeo im zvečku.

A ta zvečka stalno zveči u ritmu jedne iste pjesme: „srpsko jedinstvo“! Ima li jadnije i od silne upotrebe izanđalije pokrivke za razne, ali uvijek krupne obmane vlastitog naroda od te koja se zove „srpsko jedinstvo“?

Odgovor na ovo pitanje daju „lideri opozicije“ koji kažu da ih je (a i široke narodne mase) Dodik namagarčio referendumom. Ja to, između redova, čitam ovako:

„Mi smo znali da je Dodik raspisao referendum samo zato da bi prevario narod pred izbore, ali umjesto da javno upozorimo na tu prevaru i da pozovemo narod da na nju ne nasjeda, mi smo se pridružili Dodikovoj prevari i zajedno sa njim varali taj isti narod. Sada vidimo da je on bolji prevarant od nas i da je osim naroda prevario i nas same i mi smo sada zato jako ljuti“.

Možda griješim, ali ako nisam u pravu, neka mi neko kaže: Zašto je opozicija podržavala referendum, za koji se znalo da je prevara, ako su im namjere za razliku od Dodikovih bile časne? Da SzP na izborima nije doživio debakl koji je doživio, da li bi prizali da je referendum bio prevara i da su u njoj učestvovali samo zato da bi kao i Dodik dobili više glasova obmanom naroda na čije se jedinstvo pozivaju?

Ako je iz istog razloga postignuto „srpsko jedinstvo“ oko kandidata za načelnika Srebrenice, a bojim se da jeste, hoće li neko snositi odgovornost za prevaru građana i za nepotrebno, ali vrlo opasno dizanje tenzija. Hoće li građanima Srebrenice život postati kvalitetniji zato što su za načelnika dobili čedo „srpskog jedinstva“, koje je i u ovom slučaju postitgnuto samo zato da neko SzP-ovcima ne bi prigovorio da su „manji Srbi“ od Dodikovih „crvenih Srba“.

Neprestanim nadmetanjam s Dodikom na njegovom nacional-primitivnom igralištu, opozicija je ta koja je unaprijed osuđena na poraz. S druge strane, pobjeda opozicije u Dodikovoj igri bila bi ravna katastrofi, jer bi to značilo da smo dobili „Baju nad Bajom“.

Pogubnoj politici Dodikovog režima mora se suprotstaviti opcija koja će biti kontra, ne samo kriminalu i korupciji, već i primitivizmu, primitivnom nacionalizmu, bahatosti, lažima i svim drugim obilježjima ovog režima.

Opozicija mora jasno da ukazuje na režimske prevare umjesto što „ujedinjena“ s režimom u tim prevarama učestvuje. Plakanje nad vlastitom političkom sudbinom, ili slavljenje nepostojećih izbornih pobjeda, neće nikome pomoći, a najmanje onima koji se konačno moraju suočiti sa vlastitim greškama.

Vrijeme je za konkretne poteze, a Vukota Govoedarica, kao novi politički lider opozicije ima dobru priliku i vidjećemo da li će je iskoristiti zauzimanjem jasnog stava prema režimu Milorada Dodika, od koga se može tražiti jedino odstupanje sa političkog trona i ništa više.

Ovaj put Režimu treba jasno staviti do znanja da će se ignorisanjem zahtejeva opozicije i javnosti sučiti sa vrlo ozbiljnim odgovorom nezadovljnog naroda. Kritična masa bez obzira na sve rezultate kupljenih i prodatih izbora postoji – vrijeme je da se iskristališu lideri koji će tu masu povesti.

Autor: Miljan Kovač