Snažni odbornici, snažna Bileća

Za Bileću bi dobar bio i preletačevićev slogan „Samo jako“ jer što su fizički snažniji odbornici to je jača Bileća i nova većina.

Zbog toga je odmah na početku novog mandata došlo do viteškog megdana i odmjeravanja snaga kako bi se u startu riješile nedoumice i utvrdilo ko je jači i ko će nametnuti svoj program i pravac razvoja u naredne 4 godine.

Iako javnost smatra da je do tuče došlo zbog borbi za funkcije, prema mojim saznanjima sukob je izbio zbog kreativnih i programskih razmimoilaženja među bivšim koalicionim partnerima, SNSD-u i šešeljevim radikalima, jer „dodikovci“ smatraju da bi težište razvoja trebalo biti na tekstilnoj industriji i nastojanjima da se u Bileći vrati veliki investitor Dragan Vučetić, dok su radikali pobornici ulaganja u tešku i metalnu industriju.

Prethodnih godina u više mandata i navrata prisustvovao sam brojnim sličnim burnim sjednicama i oštrim raspravama, i uvjeren sam da većina Bilećana nije iznenađena što su tuče njihovih odbornika ponovo udarna vijest u svim medijima.

Za vrijeme predsjedavanja Čeda Šarenca odbornici su potezali pištolje i pomalo puškarali, ali je sa izgradnjom nove zgrade opštine vrijedne 3,5 miliona maraka rasprava postala mnogo civilizovanija, i više se ne potežu „livori“ već se nesporazumi viteški rješavaju pesnicama, guranjem i sočnim psovkama.

Već desetak godina vinovnik svih bilećkih rasprava i incidenata je Dražen Dunđer, lokalni kauboj i lider šešeljevih radikala, pa je za očekivati da on i dalje bude presudni igrač koji će nametati teme i određivati smjernice razvoja male hercegovačke opštine.

Bilećka skupština je autentična slika i razglednica ovog mjesta. Iako se tobože u novinarskim anketama čude i zgrožavaju novom tučom među odbornicima, Bilećani su najveći i jedini krivci za ova dešavanja jer oni baš uživaju dok slušaju i gledaju svoje predstavnike i „vruće“ sjednice.

Skoro 90% odbornika sadašnjeg saziva sjedi u klupama još od 2008. godine, i da su Bilećani željeli nešto da promijene ne bi uporno glasali za iste ljude.

Da su željeli čuti drugačije ozbiljne i stručne programske rasprave ne bi ponižavali ugledne intelektualce i univerzitetske profesore dajući im svega nekoliko desetina glasova, uporno birajući i davajući povjerenje ljudima za koje se ne zna da li su redovno završili i osnovnu školu.

Slike iz Bileće su i slike našeg posrnulog društva. Situacija ne može ni biti bolja kada prvi čovjek Republike Srpske gostujući emisiji novinarki kaže da ga zaboli neka stvar.

Ako predsjednika boli neka stvar, a ja vjerujem da je bio duboko iskren jer sam siguran da ga boli neka stvar za sve nas i da ga jedino interesuje opstanak na vlasti i dalje čerupanje napaćenih podanika, zašto se onda čudimo i zgrožavamo zbog psovki, tuče i uvreda nekih odbornika u maloj provinciji koja je daleko od prijestonice u kojoj stoluje bahati predsjednik.

Tražili ste – gledajte, i ako se po jutru dan poznaje pitanje je da li će i kada zora svanuti u Bileći i Hercegovini, i da li će razum i kolektivna svijest većine napokon nekada nadvladati sitne interese i sujetu pojedinaca.

Autor: Nebojša Vukanović