Svi Hrvati mogu stati u Čovićev dvor

Hroničari hrvatskog političkog života svjedoče kako je Tomislav Karamarko, bivši lider HDZ, protraćio svoj višegodišnji predsjednički mandat u stranci i jednokratni potpredsjednički u Vladi, a da nije uspio dobiti odgovor na pitanje koje ga je duboko kopkalo i razdiralo i kao čovjeka i kao HDZ-ovca;

«Ljudi, može li mi neko objasniti za šta Draganu Čoviću u njegovoj vili u Mostaru služi dvanest kupatila?», nejednom je Karamarko pitao i sebe i druge, prepričavaju hroničari-svjedoci.

Oni, međutim, nisu sigurni da li je Karamarko lično, upoznao i hodočastio brojna Čovićeva kupatila, ili mu ih je dočarao, svojim škrtim, ali umnim riječima, njegov hercegovački polic-komesar Milijan Brkić.

DRAGAN ČOVIĆ, MASOVNA POJAVA

Ali, od Karamarka, koji nije poznavao prilike ni u svom domu, koji je i pao za to što je zabadao nos u kupatila u susjedstvu, a nije u novčanik rođene supruge, nerealno je očekivati da se u te osjetljive stvari razumije. Jer Dragan Čović je polivalentna ličnost, gotovo pa masovna pojava!

Je li normalno da Dragan Čović, član Predsjedništva BiH, državnik, dakle, ima svoje zasebno kupatilo u rođenoj vili? Ili bi bilo normalnije da ga dijeli (po par-nepar sistemu) sa liderom vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, koji se takođe zove Dragan Čović i prijavljen je na istoj adresi?

Gdje da se kupa i obavlja higijenske jutarnje rane radove predsjednik Hrvatske akademije nauka i umjetnosti BiH, takođe Dragan Čović, a gdje, pak, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća Čović Dragan? Zar je primjereno da Dragan Čović, profesor na Mašinskom fakukltetu u Mostaru, dijeli isto kupatilo sa profesorom na Filozofskom fakultetu - ime mu znate - Draganom Čovićem?

(Koji uopšte predmet inženjer Čović predaje na Mašinskom i Filozofskom fakultetu? Vjerovatno izborni inženjering!?)

Dragan Čović (ne zna se tačno sa koje od pet najvažnijih dužnosti u hrvatskoj zajednici u BiH koje godinama suvereno obavlja) nedavno je kazao kako su „i desnica i ljevica kod Bošnjaka u većini za islamsku državu“.

Ako progledamo kroz prste Čovićevoj zakržljaloj logici (po kojoj kod Bošnjaka postoji desnica, ili što je još gluplje-ljevica, a ne kleptokratske interesno isprepletene elite!), da vidimo kako stvari stoje sa hrvatskim političkim spektrom. Ne stoje doslovice nikako, jer toga nema!

Nemaju Hrvati u BiH, duže vrijeme, većeg i podmuklijeg neprijatelja (nije to čak ni združeni bošnjački kalifatski projekat, a pogotovo bratski Dodikov separtizam) od pluralizma u vlastitim redovima. Već četvrt vijeka HDZ BiH drži hrvatski narod u okolnostima odgođene demokratije; koja će profunkcionisati, svečano-raskošno kada HDZ na svojm plećima iznese trijumf opštih nacionalnih interesa, nad partikularnim, „sitnosopstveničkim“ strančarenjem.

Ako se osvrnemo samo na okruženje, vidjećemo da su nacije i narodi koji su u manjini (a koji čak nisu ni konstitutivni kao što Hrvati u BiH jesu) bez ikakvih problema i posljedica artikulišu svoje nacionalne interese kroz više političkih stranaka.

Albanci su na nedavno održane izbore u Makedoniji, umjesto u dosadašnje dvije, izašli u tri kolone-stranke i to nije uopšte oslabilo njihovu političku i pregovaračku poziciju; naprotiv, još su tvrđi i legitimniji njihovi zahtjevi upućeni mogućim makedonskim mandatarima.

Samo jedna politička stranka pretijesna je i za srpski blok u Crnoj Gori, pa postoje dvije tri, bošnjačku politiku u Srbiji vode tri, a mađarsku dvije stranke.

Kosovski Srbi su dvostruko pluralnija skupina od Hrvata u BiH, dvije stranke su zastupljene u kosovskom Parlamentu...

Čak „pluralizam terorizma“ postoji i u Siriji i Iraku, između krvoločnih fanatika pod kontrolom Abu Bakra al Baghdadija i „Al Qaidinih“ pripadnika pod komandom Aymana Al Zawahirija!

Jedinstvo naroda, stranke i vođe kakvo je, eliminisanjem protivnika i švercerske trange-frange operacije sa otpadnicima od HDZ-a, osigurao Čović, možda jedini pandan ima u sjevernokorejskom državnom gulagu; s tom razlikom što tamošnji vrhovnik Kim Yong Un (još uvijek) nije predsjednik sjevernokorejskih akademika!

Uz obilježavanje Dana Republike Srpske, Dragan Čović je sa olimpijskih i akademskih visina svoje mostarske kule-stražare izvolio saopštiti da se reakcijama na taj događaj „samo skreće pažnja javnosti sa osnovnih problema sa kojima se u funkcionisanju suočava Bosna i Hercegovina“.

Stoga je on zatražio da se „više bavimo životnim pitanjima, a manje datumima i referendumima na koje smo potrošili cijelu godinu“. Oni koji nisu ravnodušni na kršenje Ustava BiH, koji iz nekih, sebi znanih, a Čoviću nepoznatih, razloga poštuju ustav i zakone BiH, to hoće reći Čović, „samo skreću pažnju javnosti sa životnih pitanja“.

Nije samo bošnjačka (islamistička) ljevica i desnica, nego su i ambasada SAD u Sarajevu, Kancelarija visokog predstavnika, Kancelarija Evropske unije, pa naknadno i predsjednica Republike Hrvatske („naša predsjednica“, kako joj provincijalno udvorički voli tepati državnik Čović) „osuđivali“, „izražavali zabrinutost“ zbog Dodikovog velikosrpskog separatističkog derneka i tako „skretali pažnju...“

ŽIVOTNA PITANJA I BEŽIVOTNI ODGOVORI

Nije Dragan Čović, član Predsjedništva BH, taj koji bi trebao štititi ustavni položaj države na čijem je čelu. On je hrvatski član kolektivnog šefa države, zadužen da štiti (samo) interese hrvatskog naroda. Ništa što se dešava na prostoru Republike Srpske, još od nekadašnjeg Karadžić-Bobana iz Graza, ni na koji način ne može naškoditi hrvatskim interesima u BiH.

Hrvatski član Ustavnog suda BiH je prije 15 godina glasao protiv konsitutivnosti Hrvata u RS, a Hrvati-sudije u Ustavnom sudu BiH (Čovićevi stranački namještenici) nisu smatrali Dan Republike Srpske neustavnim. Zato su Draganu Čoviću, od lijevih i desnih bošnjačkih političara opasniji neprijatelji i sveštenici-unitaristi, kardinal Vinko Puljić i biskup Franjo Komarica (u neku ruku i Papa Franjo) sa kojima nikako ne može da se usuglasi oko toga gdje počinju, a gdje završavaju interesi Hrvata-katolika u Bosni i Hercegovini.

Kaže Dragan Čović kako se 9. januar kao Dan Republike Srpske i do sada slavio i da nije bilo nikakvih problema. I to je potpuno tačno. I hrvatski članovi Predsjedništva BiH (ujedno i lideri HDZ.-a BiH) su godinama krali i pljačkali javne resurse i to nikome nije smetalo. Kada je zasmetalo, Tužilaštvu i Sudu Bosne i Hercegovine, jedan je, Ante Jelavić, uhapšen i osuđen, drugi je, Dragan Čović, uhapšen, pa oslobođen u nedostatku dokaza...

Svaki razgovor o evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine - za koju su prema tvrdnjama iz Zagreba i Mostara, jedino iskreno zagrijani Hrvati - počinje i završava izgradnjom pravne države i vladavinom zakona.

Tvrditi da poštivanje zakona i Ustava, što čini Dragan Čović, ne samo najnovijim povodom, „skreće pažnju javnosti sa životnih problema“, jednako je idiotski kao optuživati pravo i zakone da ne vode računa o „onome od čega se živi“!?

Zna Čović, ne samo zato što je to kao Titov pionir, omladinac i komunista usvojio doktrinu da se „ne treba držati zakona k'o pjan plota“. Da on, umjesto da se držao zakona i poštovao propisa, nije gledao od čega se (i gdje) živi, đavla bi imao privatnu latifundiju u Mostaru (u koju se mogu smjestiti svi Hrvati koji danas žive u Republici Srpskoj, ako bi ih opet istjerali) i u njoj dvanaest kupatila!

Piše: Senad Avdić
(Vijesti.ba / SB)