Oko pola miliona zarobljeno u banci
Petar Đurić i njegov sin Gojko, koji je u region stekao nadimak “Dečak Hrabrost”, jer je sa osam godina preuzeo brigu o teško bolesnom ocu nakon što ih je napustila majka i supruga, trvde da bi mogli da ostanu bez oko pola miliona KM u Bobar banci, koja je u stečaju!?
Republika Srpska
– Koliko znam, oko 500 000 KM na moje ime je propalo tamo. A i sam ne znam koliko je tamo para bilo na Gojka. Otkud znam hoće li se išta od tih para vratiti. Živim u nadi da će se vratiti, ali ne znam o tome ništa. A što se tiče nas, ima se novca još malo – tvrdi Petar Đurić (56) za SrpskaCafe, ne navodeći da li se radi o novcu, dobijenom u brojnim humanitarnim akcijama, organizovanim 2013. godine i kasnije.
Ovaj stanovnik mesta Ljeljenča kod Bijeljine kaže da lijevu nogu nije zaliječio, te da mu je dosadilo da obilazi bolnice i doktore.
– Ništa se ne popravlja. I dalje je teško stanje. Doktori kažu da se tu ne može ništa učiniti, iako neće biti amputacije noge – kaže Đurić, kome bolesna noga ne daje mogućnost da bilo šta radi i zaradi.
On navodi da danas žive daleko od medijske i javne pompe koju su pre četiri godine proživljavali i koja im je, ipak, na kraju donijela život dostojan čoveka.
– Više nam ne dolazi toliko ljudi – priča Đurić.
Njegov, sada trinestogodišnji, sin Gojko ističe da dobro uči i da je 6. razred Osnovne škole “Knez Ivo od Semberije”.
- Treniram tekvondo i sada sam plavi pojas. A što se tiče oca, noga ga i dalje često boli. Ponekad ne može da zaspi… – otkriva Gojko za naš i dodaje da nije odustao od namjere da postane policajac.
Podsjećamo, Petru i Gojku Đuriću su, nakon što je o njima 2013. godine objavljena potresna medijska priča, pomogli brojni humani ljudi, preduzeća, gradske vlasti, institucije… Tako su Đurići iz kuće starije od 40 godina, koja je prokišnjavala i nije imala kupatilo, u decembru pomenute godine uselili u novu, koja ima 75 metara kvadratnih i garažu.
Petar je i dalje nezaposleni demobilisani borac Vojske RS i višestruki davalac krvi. Jula 2012. godine doživeo je tešku povredu noge sijekući drva u šumi. Poslije je ostao prikovan za krevet ne mogavši da radi i obezbijedi dostojan život porodici. Zbog toga su sve obaveze poput kuvanja, pranja veša, loženja vatre i slično pale na nejakog Gojka koga je u to vrijeme napustila majka.
Upravo taj podvig i iskrene suze dečaka ganuli su naše ljude iz zemlje i inostranstva koji su Đurićima donosili različitu pomoć, od novca, hrane, obuće, odeće i igračaka, do komada bele tehnike, drva za zimu, građevinskog materijala pa i jednog traktora, laptopa i automobila.
(SrpskaCafe)
Ovaj stanovnik mesta Ljeljenča kod Bijeljine kaže da lijevu nogu nije zaliječio, te da mu je dosadilo da obilazi bolnice i doktore.
– Ništa se ne popravlja. I dalje je teško stanje. Doktori kažu da se tu ne može ništa učiniti, iako neće biti amputacije noge – kaže Đurić, kome bolesna noga ne daje mogućnost da bilo šta radi i zaradi.
On navodi da danas žive daleko od medijske i javne pompe koju su pre četiri godine proživljavali i koja im je, ipak, na kraju donijela život dostojan čoveka.
– Više nam ne dolazi toliko ljudi – priča Đurić.
Njegov, sada trinestogodišnji, sin Gojko ističe da dobro uči i da je 6. razred Osnovne škole “Knez Ivo od Semberije”.
- Treniram tekvondo i sada sam plavi pojas. A što se tiče oca, noga ga i dalje često boli. Ponekad ne može da zaspi… – otkriva Gojko za naš i dodaje da nije odustao od namjere da postane policajac.
Podsjećamo, Petru i Gojku Đuriću su, nakon što je o njima 2013. godine objavljena potresna medijska priča, pomogli brojni humani ljudi, preduzeća, gradske vlasti, institucije… Tako su Đurići iz kuće starije od 40 godina, koja je prokišnjavala i nije imala kupatilo, u decembru pomenute godine uselili u novu, koja ima 75 metara kvadratnih i garažu.
Petar je i dalje nezaposleni demobilisani borac Vojske RS i višestruki davalac krvi. Jula 2012. godine doživeo je tešku povredu noge sijekući drva u šumi. Poslije je ostao prikovan za krevet ne mogavši da radi i obezbijedi dostojan život porodici. Zbog toga su sve obaveze poput kuvanja, pranja veša, loženja vatre i slično pale na nejakog Gojka koga je u to vrijeme napustila majka.
Upravo taj podvig i iskrene suze dečaka ganuli su naše ljude iz zemlje i inostranstva koji su Đurićima donosili različitu pomoć, od novca, hrane, obuće, odeće i igračaka, do komada bele tehnike, drva za zimu, građevinskog materijala pa i jednog traktora, laptopa i automobila.
(SrpskaCafe)
Povezane vijesti
Francuzi pokušali da sruše tender za auto-put Rača-Bijeljina
Republika Srpska
0
Festival srpskih pjesama i igara u Istočnoj Ilidži
0
Kada stranački šef preuzme ulogu: Dodik zarobio institucije Republike Srpske
11
Razbijena kriminalna grupa: Droga sa Pala preko Sarajeva išla ka Zenici
2
Srđan Lakić: Laž je da napuštam Pokret Sigurna Srpska
3
Podrška Srpskoj ne znači poslušnost Miloradu Dodiku
12
Komentari (8)
Moje skromno mišljenje
Čovjeku treba maksimalno pomoći ako može da se oporavi. Ali oni su ipak neke svoje probleme riješili (kuća itd). Samo je malo tužno da je on držao toliko novca onako na računu a nije se pitao ima li u RS neko dijete koje čeka da se prikupe pare za operaciju ili da se sjeti da možda ima još neko ko je u teškoj situaciji u kojoj su bili on i njegovo dijete... Ima dosta ljudi kojima treba pomoći ali naši ljudi samo navalili na ovu jednu porodicu i to samo zato što je to medijski propraćeno. Teških slučajeva ima svugdje oko nas...
РЕАЛНО
Шта друго очекиват ? ДОДИК МУ ДАО 5000 а узео 500000
Zanimljivo...
Pomogli smo ljudima, i sad trebamo nabiti na nos što im je tolika pomoć legla na račun? Strašan smo mi narod...
Čudi
Čudi me da su do sada šutili, ipak je to novac od građana kao pomoć.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.