Fijaker pukovnika Pajevića

On je, i pored stana u Beogradu, odlučio da se okrene selu i našao je duševni mir na očevom imanju u Vardištu. Nabavio je prvo konja, pa onda i fijaker koji je dopremljen čak iz Somobora.

„Osjećam se ovdje rajski. Staze mog djetinjstva, rijeka moje mladosti, stara kuća koja podsjeća na brojnu familiju Pajevića, moja lijepa supruga, a sad i fijaker i vožnja njim drumovima oko rodnog sela“, kaže bivši pukovnik JNA i VRS.

Pajević kaže da mu se želja ispunila pa je nabavio fijaker kakav su posjedovale nekad samo seoske gazde i kad je svaka imućnija kuća imala konja „sedlanika“.

„Prvo moje dalje putovanje fijakerom biće na „Zavičajne dane“ u Mokroj Gori, a onada ću se ovako u narodnoj nošnji ovog kraja pojaviti i kod Manastira Dobrun za Veliku Gospojinu“, priča Pajević.

Pajević nas je dočekao u narodnoj nošnji ovog kraja uz granicu sa Srbijom, koja je ista za Srbe na desnoj obali Drine kod Višegrada.

„I moji pradjedovi i djedovi su nosili koporane, zubuniće od sukna ili šajka, bijele vezene košulje, rajtoz pantolone i opanke šiljtane kakvi se nose u Šumadiji“, govori Pajević pokazujući novo odijelo.

Ovaj penzioner kaže da se sad mladi čude kako su njihovi preci mogli i ljeti i zimi da budu odjeveni u sukena odjela, kao što je on sad na plus 20 stepeni i objašnjava da je vuna najbolji izolator i od vrućine i hladnoće.

Bivši visoki oficir kaže da mladi ljudi žude da brzo sazru, a kad ostare žele da se vrate u mladost.

„Ovdje sa ovim što imam, uz zdravu hranu proizvedenu u mojoj njivi, sa starom nošnjom, fijakerom i Šarcem, zaista se osjećam srećnim", ističe Pajević držeći u ruci kožnu kamdžiju dok, uz topot kopita, fijaker klizi nekadašnjim carskim drumom pored rijeke Rzava.

(BN televizija)