Dodik u "neprijateljskom okruženju"

“Republika Srpska je ugrožena okruženjem u kojem se nalazi”, ispalio je Dodik na obali rijeke Save, a da nije ni trepenuo, a još manje dao bilo kakvo obrazloženje svojoj tvrdnji.

Ostavio nas je u neduomici - ko je to, po njemu, okruženje koje ugrožava Republiku Srpsku.

Nije vjerovatno da je Dodik, pri tom mislio na Hrvatsku. Zašto bi neko ko je Hrvatskoj svojevremeno isporučio “jasenovačku građu” i ko se proteklih godina više zalagao za treći (hrvatski ) entitet u Bosni i Hercegovini od bilo kog drugog političkog lidera u Hrvata, imao takvo mišljenje o susjednoj nam i prijeteljskoj zemlji. Uostalom šta bi mu na to rekao njegov prijatelj, lider HDZ-a BiH, Dragan Čović (s kojim se, kako se nedavno pohvalio, "oko svega brzo dogovori").

Možda su se odnosi među prijateljima malo poljuljali – jer čudi da Čović, za koga je Dodik nakon izbora 2014. rekao da je bolji predstavnik Republike Srpske u Predsjedništvu BiH od Mladena Ivanića, nije danas zajedno sa Dodikom pojavio na pomenu u Gradišci. (Ivanić je bar poslao Sakana, a Čović čak ni Čavaru).
Bio bi red, da neko ko tako dobro igra ulogu srpskog člana Predsjedništva BiH prisustvuje jednom ovakvom događaju.

Nije valjda Dodik pod neprijateljski nastrojenim okruženjem, po Republiku Srpsku, mislio na “majčicu” Srbiju!? Pa svi smo ga vidjeli kako se kupa u šampanjcu sa tamošnjim “Glavnim Bajom”, dojučerašnjim “političkim pobačajem”, u izbornoj noći, a i odlazeći Toma "grobar" je najavio oproštajnu posjetu kod brata "grobara" iz Bakinaca.

Teško da je Dodik pod neprijeteljsko okruženje svrstao i junačku Crnu Goru. Iako Milo Marlboro i Mile Ronhil nikada nisu voljeli istu vrstu cigareta – pušačko bratstvo nikada nije ozbiljnije poljuljano. Nije poljuljano čak ni kada je Glavni Baja u Banjaluci tapšao po ramenu Andriju Mandića, jednog od lidera crnogorske opozicije, na promjenu cigareta nije ni pomislio. Pušačke navike su čudo i teško se mijenjaju.

Preostaje jedino da zaključimo da je Baja od Bakinaca pod neprijeteljskim okruženjem mislio na ono “unutrašnje” okruženje – na Federaciju BiH. Međutim i taj zaključak je teško održiv. Pošto Kapetan Dragan u Hrvata, kao "pravi predstavnik RS” u Predsjedništvu BiH, ne staje pod ovu etiketu, preostaje da zaključimo da je Dodik mislio na “političko Sarajevo”, odnosno lidere političkih stranaka iz Sarajeva.

Bio bi i to sasvim pogrešan zaključak, nakon što su Baja i njegove bajice amnestirali čak i Šefika Džaferovića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koga su donedavno bojkotovali nazivajući ga “ratnim zločincem”.

U junačkom boju za usvajanje zakona o akcizama na naftu u Parlamentu BiH, koji bi omogućio produženje aranžamana sa MMF-om i značio slamku spasa za aktuelnu vlast, novi veliki prijatelj Republike Srpske postao je i donedavno makar javno “omraženi” Bakir Izetbegović, ali i lideri drugih bošnjačkih stranka bez kojih nema zakona o akcizama, pa s njim ni novih kredita od MMF-a.

Kako kaže stara bakinačka poslovica: “Brat je mio ma šta pušio, makar iz Teherana dolazio - samo ako nađemo zajedničku računicu”.

Gdje je, onda, to neprijeteljsko okruženje Republike Srpske.

Da Zvornik, Sokolac, Prijedor… nisu u Republici Srpskoj, mogli bi lako zaključiti da Dodik pod “neprijeteljskim okruženjem", misli na obruč koji oko njega stežu njegovi stranački, poslovni ili koalicioni pajtaši, Milan Jolović – Legenda, Mirko Čolović, Gordan Pavlović, Marko Pavić i drugi…

S obzirom, da je Dodik davno preuzeo krilaticu "Republika Srpska to sam ja" – onda nema sumnje na koje je negativno okruženje mislio. Po toj "logici" protiv Republike Srpske su svi oni koji su protiv njega.

Odlučujuća bitka po Dodika (ili po njegovoj logici Republiku Srpsku) mogla bi se odigrati već 10. maja, kada će Skupština Republike Srpske odlučivati o prodaji rudnika “Ljubija”, gdje će mu, bar je tako obećao, na megdan izaći DNS- Marka Pavića, a vjerovatno i dio SNSD-a. Novi neprijetelji “Republike Srpske!?

Autor: Miljan Kovač